Smeće na Balkanu
Putovao sam sa planinarskim društvom „Pobeda“, od 2.-11. aprila 2010. godine, po Republici
Bosni i Hercegovini. Obilazili smo
predele oko Banja Luke, sve do Velike Kladuše, na jugu do Jajca itd. Obišli smo
izvore Plive, Dabarsku pećinu kod Sanskog Mosta, prelepe slapove kod Martin
Broda. Ono što je ostavilo na mene jak negativan utisak jeste djubre. Pored
prelepih reka, Vrbasa, Une, i Sane kilometrima vise kese, plutaju plastične
flaše, a ima i ostalog otpada na tone: auto gume, karoserije itd. Djubreta ima,
naravno, po šumama kao i na livadama. Čak
i oko verskih objekata turisti ostavljaju smeće. Vikendice se grade uz same
obale prelepih vodotokova. Gradovi su dosta čisti, ali čim se izađe iz centra, otpad
je svuda naokolo. Voda je danas, a u
budućnosti će to biti još više, strateška sirovina važnija od nafte i zato je neshvatljiv
odnos ljudi prema prirodi.
Prošle jeseni sam bio u
Hrvatskoj i video da je situacija tamo daleko bolja. U Hrvatskoj je uvedena
kaucija na PET ambalažu pa pvc kesa nema više toliko u prirodi. Smeće poput
onoga koje sam video putujući kroz BiH je, nažalost, redovno prisutno u Srbiji i Makedoniji. Nema veze koja nacija,
koja vera, svi su u istom smeću. Kako stranci to doživljavaju ne znam, ali meni
je bilo mučno da sve to gledam. Pa ptice održavaju svoja gnezda urednije nego
ljudi svoju okolinu.
Kada će ljudi naučiti da
patriotizam nije mahanje zastavama i urlanje na utakmicama već je patriotizam, izmedju
ostalog, održavanje domovine u pristojnom stanju.
Kada će se stanovnici jednog dela
Balkana promeniti i počistiti svoje okruženje, ostaje otvoreno pitanje.
Predsednik Komisije za zaštitu
prirode
PD „Pobeda“
Beograd, 14.04.2010.