ULOGA I ZNAČAJ GLjIVA U EKOSISTEMU

Zaštićene vrste nema ko da čuva

Prvi put nakon 25 godina Crna Gora je revidirala spisak zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Umjesto ranijih 57 biljnih vrsta i roda iz familije orhideja, novim Rješenjem zaštićeno je 415 biljnih i 430 životinjskih vrsta.
- Sastavljajući spisak rukovodili smo se time da se zadovolje kriterijumi koji inače važe pri izradi ovakvih rješenja, Crvenih knjiga i Crvenih lista. Riječju, da se živi svijet što bolje i temeljitije zaštiti a istovremeno, koliko je to moguće, zadovolje interesi pojedinaca i potreba društvenog razvoja za eksploataciju određenih vrsta. Tako su se na spisku našle vrste koje treba zaštiti zbog rijetkosti, ugroženosti, prorijeđenosti i što je posebno važno endemičnosti i reliktnosti, kaže Zlatko Bulić, direktor Zavoda za zaštitu prirode.

Vrste sa ovog spiska izuzete su od svakog vida eksploatacije, osim naučnog istraživanja. Biljne vrste je zabranjeno sakupljati i uništavati, životinjske ubijati, uznemiravati i hvatati, a staništa razarati. Zabranjeno je zaštićene vrste iznositi i izvoziti u inostranstvo, a sakupljanje i ubijanje zaštićenih vrsta može se raditi samo izuzetno, na osnovu dozvole Zavoda, koju izdaje uz saglasnost ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine. Krivično zakonodavstvo predviđa kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora za ubijanje i mučenje zaštićenih životinja. U odnosu na biljne vrste postoji krivično djelo uništavanje biljnih vrsta, a kazna je do pet godina. Postoji i posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku koje se zove iznošenje zaštićene biljne ili životinjske vrste, za šta je kazna od tri mjeseca do tri godine. Međutim, prema mojim saznanjima, za ta krivična djela do sada niko odgovarao, kaže Bulić.

- Čak i da se primjenjuju ovakve kazne su više stimulativne nego kaznene i po tom pitanju nešto treba pod hitno preduzeti. Osim toga treba raditi na ekološkom osvješćivanju već, kako to popularno kažemo, od vrtića. Tek kad građane upoznamo sa bogatstvom koje imamo i potrebom da ga zaštitimo možemo od njih očekivati i savjesniji odnos, kaže Bulić.

No, upozorava on, veća opasnost crnogorskoj flori i fanuni prijeti od onih koji znaju koliko vrijedi- od naučnika.
- Kolekcionarstvo je pravi hit i treba se čuvati od onih koji u našu zemlju dolaze sa ciljem da se domognu neke rijetke vrste. S druge strane ne treba zatvarati vrata istraživačima koji žele da vide ovo bogatsvo i da vrativši se u svoju zemlju afirmišu crnogorske ljepote. Problem je što svi koji dolaze u Crnu Goru ne traže dozvole nadležnih institucija, a i oni koji je zatraže, ne poštuju odluku šta mogu da sakupe ili koju životinju da ubiju. To se dešava upravo zato što nemamo ekološki obrazovane carinike, ističe Bulić.

- Spisak zaštićenih crsta civilizacijski je iskorak. Crna Gora treba više pažnje da posvetiti ovoj problematici. Osposobljavanje carinske alužbe, isnpekcijski nadzor i odgovarajuća kaznena politika priroriteni su zadaci. U suprotnmo i ovaj dokument može ostati tek mrtvo slovo na papiru, upozorava Bulić.

Gljive prvi put na listi

Rješenjem su po prvi put zbog svoje rijetkosti, prorijeđenosti ili ugroženosti u zaštićene vrste uvrštene i gljive. Posljednjih 20 godina makromicete se na području naše zemlje istražuju intenzivnije pa je do sada registrovano više od 2.000 vrsta gljiva. Mikolozi pretpostavljaju da ih ima više od 4.500.
Na listi zaštićenih je 111 vrsta. Među njima čak 94 vrste se nalaze na Crvenoj listi ugroženih evropskih gljiva.

Za visibabu 570 eura

Neke zemlje u okruženju odavno su napravile kvalitetne propise za zaštitu biljnog i životinjskog svijeta koji se naslanjaju na strogu kaznenu politiku. U Hrvatskoj, na primjer, kazne za „počinitelje koji su uhvaćeni kako beru ili trguju zaštićenim vrstama bilja su između 4.000 i 40.000 kuna (570 do 5700 eura).
S proljeća ekološka društva počinju s akcijama informisanja građana o zaštićenim vrstama. Brojnim akcijama obavještajavu građane da je zabranjeno brati i najobičniju visibabu baš kao i ljubičicu koja se nalazi na Crvenoj listi.