Izlet iznenađenja – Bijele stijene HR

5.06. – 7.06.2009.

 

Bijele i Samarske stijene se nalaze u jugoistočnom delu Velike Kapele na površini od 1175 hektara. Pod strogom su zaštitom države od 1985. godine i netaknuti su deo prirode. Bijele i Samarske stijene su spojene Vihorškim putem koji predstavlja izuzetan doživljaj planinarima i mnogim zaljubljenicima prirode. U navedenom području važe posebna pravila ponašanja kako se ne bi narušio netaknuti ekosistem. Bijelim i Samarskim stijenama je moguć prilaz iz Ogulina i Jasenka sa jugoistočne strane, i od Mrkopolja i Tuka sa severozapada. Ispod najviše Bijele stijene (1334m) nalazi se planinarsko sklonište koje je otvoreno preko cele godine. Sklonište „Miroslav Hirc“ može da primi oko tridesetak planinara. Neposredno uz sklonište se nalazi i planinarska kuća „Bijele stijene“ kojom upravljaju planinari HPD Kapela iz Zagreba. Kuća je otvorena vikendom. U ovom području, na izuzetno malom prostoru, možete videti i uživati u svim lepotama kraških fenomena.

I ove godine na izlet iznenađenja smo pošli u petak naveče. Kružimo oko Slavije ne bi li svi učesnici predali svoje papiriće sa upisanom planinom gde odlazimo. Svi su znatiželjni. Bili su razočarani oni koji su pretpostavili da idemo ka makedonskim planinama. Na granici sa Hrvatskom smo utrošili više vremena od planiranog. Ranom zorom stižemo ispred Ogulina. Pauza i prvo iznenađenje. Sačekuju nas planinari iz Novog Mesta, nama skoro svima poznati. Odmah krećemo ka Bijelim stijenama. Sunčano i prijatno jutro se naglo promenilo u maglovito i kišovito. Autobusom dolazimo do Jasenka, polazne tačke za Bijele stijene. Nebo se spojilo sa zemljom. Jak pljusak nam nije dao da izađemo iz autobusa. Okrećemo autobus nazad ka selu da sačekamo da stane kiša.

 


Krenuli smo na Bijelim stijenama

Begov prolaz
Dolazimo u olimpijsko selo Bjelolasica. Nažalost nema mesta u hotelu. A vreme - kako se naglo pogoršalo tako se naglo i prolepšalo. Vraćamo se na polaznu tačku za pešačenje. Kolona od 28 planinara je krenula ka Bijelim stijenama. Makadamskim putem dolazimo do prve prečice. Begovom stazom skraćujemo nekoliko kilometara.
Markirana staza je delimično zakrčena ostacima seče borova. Ponovo nastavljamo makadamskim putem do raskrsnice. Makadamski put nastavlja ka Samarskim stenama, a mi levo ka Bijelim stijenama. Autom se može stići na vrh Rusovog jarka, a odatle samo pešice. Strmom markiranom stazom nakon 200m uspona izlazimo na zaravan.


ženska momčad


kroz pustinju i prašumu


pl. sklonište "Miroslav Hirc"

Za desetak minuta stižemo do planinarskog skloništa „Miroslav Hirc“ koje je sagrađeno još davne 1928. godine. Stotinak metara dalje je planinarska kuća „Bijele stijene“ koja je bila otvorena. Dočekali su nas ljubazni domaćini malo iznenađeni planinarima iz Beograda. Vreme je nestabilno, povremeno sa kišom i jakim vetrom. Razmišljamo da li da krenemo na najviši vrh Bijelih stijena ili ne. Zbog vlažne stene odustali smo od Vihoraškog puta.



pl.kuća "Bijele stijene"


ka vrhu
Od planinarske kuće krećemo na vrh sa pogledima uprtim u tamne oblake. Na početku i na kraju uspona je čelična sajla.


uz gelender do vrha


Vrh (1334 m)
Za petnaestak minuta svi smo na vetrovitom vrhu. Izvanredan je pogled ka Bjelolasici i ogulinskom Kleku. Ka moru se usidrio tamni oblak. Fotografišemo se sa zastavom „Pobede“ i krećemo nazad istom stazom. Ponovo smo u domu. Odmaramo se i krećemo ka autobusu. U Ogulinu smo se spojili sa ostatkom grupe i nastavili ka moru.


runolist-simbol planinara


Krk

nevreme u Malinskoj

Oduševljenje je među planinarima kada su saznali da ćemo spavati na Krku. Predveče stižemo na Krk, smeštamo se u privatnim kućama. Jaka bura nam je poremetila plan za naredni dan. Trebalo je brodom na Goli otok. Veče smo proveli u jednoj konobi.

Sutradan smo se šetali po Krku i Malinskoj. Zbog lošeg vremena, mada su se najhrabriji i okupali, nastavljamo ka Beogradu. Kiša nas je stalno pratila. U Beograd smo stigli oko ponoći...


Vođa puta, izveštaj, fotografije: Vladislav Matković