Ora
š
ac-Bukulja  7.03.2010.g
 

Mala ekipa u malom kombiju sa velikom željom da uziva u prirodi krenula prema Orascu. Bez obzira na propuh u vozilu stigli smo rano u  ovo istorijsko mjesto. Kroz mrazno jutro probijalo se laktovima zubato sunce. Bio je to nagovještaj lijepog dana. Bili smo jedini posjetioci. Kompletan lokalitet smo obišli i slikali za kratko vrijeme. Jedino je crkva bila otvorena, gdje smo prisustvovali dijelu liturgije. Obzirom da u blizini nije bilo ni traga nekom kafancetu produžili smo za Arandjelovac. Tu smo pronašli jedan mirni kutak zvani “Major” koji se nalazi na samom početku staze za vrh Bukulje. Tu smo popili, željno, kafu i čajeve razne i pripremili se za uspon.  Kombi sam poslao prema vrhu. Medjutim, vozac nije uspio zbog leda dovesti ga gore, pa sam mu javio da se vrati na početak. Ostao je da nas ceka kod kafane, a mi smo žustro krenuli na stazu.    

Vec posle kraceg hodanja sustigli smo planinarku Miru, iz lokalnog pl. drustva ”Bukulja” koja nam se priklju
čila. Ljubazno je kontaktirala čika Duleta u pl. kuci i narucila lozenje vatrice u sporetu. Nastavili smo uspon po očuvanom snijegu kojim je planina bila potpuno pokrivena. Za 90min laganog hodanja smo izašli na vrh gdje nas je docekala ugrijana kuca i jos toplija dobrodoslica domacina. Mira je pristavila kafu i čaj te smo se brzo okrijepili. Dule nas je uveseljavao svijim filozofskim stavovima o svemu i svačemu. Potom smo izasli prosetati po vrhu. Popeli se na osmatracnicu. Uživali u pogledu na Arndjelovac i okolne planine. Disali punim plućima, prohladni vazduh. Fotografisali se, smijali, uživali.
    

 
U 14h krenuli smo skupa sa domacinima do restorana “Kačara”, koji se nalazi nedaleko putem prema gradu. Dočekao nas je Zika, vlasnik mnogo hvaljenog objekta i potrudio se da to i na dalje ostane tako. Svadbarski kupus se smjesio iz zemljanog  lonca stavljenog u kamin, da se ne ohladi. Domaća rakija, domaći osmjeh i prica koja topi zimski dan. Ne može se mnogo bolje od toga.                                           
 

   
Oko 16h smo pozdravili Ziku i Duleta, a Mira nas je povela u pravcu etno sela “Divljakovac”. Uz put smo sreli konje iz obliznje mini ergele. Divan prizor. Kroz sumu klizavom stazom spustismo se do etno sela, koliba za spavanje, restorana. Bacili oko na simpaticne gradjevine pa produzili  dalje. U arandjelovački park sisli oko 17h. Sipali na cesmi, original, “knjaz miloš” i nasli se na početku - kafana “Major”. Vozač već spreman sa upaljenim vozilom. Jos jedna kafa za rastanak. Pozdravismo se sa tom dobrom planinarkom Mirom, koja nas je ispratila mahanjem. Hvala joj za gostoprimstvo!                                
   


  

 

U 17:30h krenuli smo natrag za Beograd. Bukulju smo ostavili obavijenu mrakom, a mi smo sijali napunjenim baterijama makar do sledeće akcije.  Ušunjali smo se u svjetleci megapolis i rastali se zadovoljnih osmjeha.  Akterima ovog izleta: Mirjani, Andjelki, Danici, Vesni, Vladi i Zoranu zahvaljujem na lijepom druženju!   Onaj, cije je zadovoljstvo bilo voditi takvu grupu, sam ja:  BRANISLAV  MAKLJENOVIC.

Fotografisao, pisao a bogami, pomalo i bio vodič, divnim planinarima: Branislav Makljenović

Pobeda Web Team 2010.

 |Početna strana|