Fruška Gora (Tv. toranj) 

16.05.2010

Sve je slutilo, tog  jutra, na rafting, a ne na planinarenje po Fruškoj Gori! Oblačnost u vidu kumulusa i nimbokumulusa  je prijetila da nas potopi.  Međutim, stari saveznik-vjetar se potrudio da osujeti kišu. I uspio je! Nije se pojavilo 7. planinara.  To nije spriječilo nas 10. da krenemo ka odredištu.  U 7h zakotrljasmo se, starim drumom, preko Inđije i S. Karlovaca, do Popovice. Stigli u 8.45h. Gužva zbog priprema biciklista za maraton. Svaka čast! Mi krenuli na pješačenje u 9h. Kombi poslao do I. Venca.  Najprije smo srenuli do vidikovca-Orlovo bojište. Kratko se zadržali.  Vjetar nas je gonio dalje. Nalazimo  velike količine smeća, na svim mjestima, pogodnim za roštiljanje. Veseli prvomajski uranak! Nema puno blata. Lako i sa užitkom, grabimo stazom ka Kraljevoj stolici. Ptice nas podsjećaju kako se treba prepustiti čarima planine.  Ekipa je cvrkutala, takođe. Stižemo do doma „Vojvodina“ u  10.15h. Čaj i kafa, kako kome, ali prijatno opuštanje.  Sat kasnije, krećemo dalje. Obzirom da nas je vrijeme poslužilo, nije bilo potrebe za prevozom, pa sam kombi poslao za Stražilovo. Lagano, putem kotrljamo i čavrljamo, srećući maratonce, do grla isprskane blatom, ali širokih osmjeha. Nisam  ni sumnjao!  I mi  smo ih, tog dana, razvukli po cijelom licu.  Oko 13h. smo, već na dijelu staze, koja se spušta ka Stražilovu.  Odličnom, šumskom stazom, ušuškanom  u zelenilo, silazimo do, idiličnog,  mjesta uz potok.  Malo odmaramo, slikamo, pa nastavljmo ka cilju. 

  
   


   

 
 

Oko 14h. smo na Stražilovu. Penjemo se do vrha na kojem se nalazi grob velikog pjesnika: Branka Radičevića.  Dočekuje nas spomenik velikanu. Mjerka nas, većinu videći prvi put. Mi ga pozdravljamo njegovim pjesmama.  Da je živ, moje čitanje, njegove, poezije bi ga natjeralo na češkanje po glavi. Ovako, nije se bunio. Fotografisali i sišli do kombija.


    

         


 

U 15h. krenuli  za S.Karlovce. Obišli, predivni, centar grada. Na trgu nas, po dogovoru, dočekala gospođa Ruška i povela domu svome, na ručak prikladni. Odličan ambijent, u kući domaćina, nekadašnjih, eminentnih, ugostitelja. Riblja čorba uzmirisala, pa odoli! Stiže i prijateljica iz N. Sada, Tanja, koja je zaslužna što ručamo u takvoj atmosferi. Domaće vino daje opušten okvir, toj slici nedeljnog druženja. Ubrzo saznajemo da u ekipi imamo majstora na gitari i slavuja po glasu-Jelenu.  Sledeća 2h. smo imali, ogromno, zadovoljstvo da slušamo duet: Jelena i Tanja(slavuj i tigrica), kojem smo se, skromno, priključivali i sami.  Neću reći da nam je bilo dobro, slagao bih. Bilo nam je fantastično!  No, valja nama kući. Pozdrav domaćinima i veliko hvala, a mi u 18.30min. krenusmo za Beograd. Zakači nas, malo, kiše.  Valjda, da se ne uobrazimo. Žive, zdrave i zadovoljne nas doveze kući, vozač Boda. Njemu hvala za, udobnu, vožnju, a ostatku ekipe hvala za, lijepo, druženje.  Obreli se u Skerlićevoj u 19.45h. Beograde, da li smo ti nedostajali? Dobro.

Prešli 18km za 6.h. Gore-dole oko 400m.


Vodja, izvestaj i fotografije: Branislav Makljenović