48. Jastrebački marš

   Krenusmo u petak, 9 oktobra u 16.30.h. Redovnom linijom do Krusevca. Grupa mala, ali puna dobre motivacije. Oko 19.h vec na ulazu u grad, gdje se pokvario bus, pa smo imali treking kroz centar, do stanice. Dovoljno vremena da cekiramo karte za povratak i pijemo kafu.

   U 20.15.h.krece bus za selo Buci. To je 6km.od doma na Jastrebcu. Ubjedimo dipecera da vozac produzi tu dionicu i tako izbjegnemo jos jedan treking po asvaltu. Hvala! U domu nas docekuje nas domacin, Jugoslav, te u 21.15h nasmjeseni i umorni,smjestamo se u sobe. Malo kasnije sisli u trpezariju savim prihvatljivog doma, pa povecerali i prikupili informacije za sutrasnji mars. Vec u 10.30h smo bili u krpama.       

Subota, 10.oktobar.

   Ustali u 6.30h. Posle brzinske kafe, spremili se i ukrcali u Jugino, osobno, prevozno sredstvo. I njemu hvala! U 7.40.h krenuli do tacke na putu Krusevac selo Gornja Josanica, gdje smo sacekali autobuse sa ucesnicima marsa. Pet autobusa. U Josanici je bio lijep docek sa prigodnim govorima i uputstvima o stazi. Krenuli po predvidjenom, u 10h. Kolona od 450. planinara i srednjoskolaca se, lagano, protezala obronkom Jastrebca. Ubrzo izasli na uzvisenje iznad sela, gdje smo obisli crkvu u izgradnji i imali posluzenje domacina. Vec sam se prepao da nas ceka jos govora i posluzenja, te da ce mars potrajati danima. No, nastavismo pjesacenje do Ajdanovca, gdje nas doceka manastir sa crkvom svetog Djordja. Mali odmor, fotografisanje, pa dalje. Sledio je jaci uspon i fino markirana i ociscena staza. Vrijeme suncano, toplo, potpuno uzivanje. Na Golom Bregu, ispred jedne kolibe, proplanak i cesma. Idealno za duzu pauzu i okrepljenje. Domacini su i tu pripremili ohladjenog pica, po niskim cijenama. Okrepljeni, idemo do, najvise, tacke na toj stazi, Stovarista, 1100m, a potom produzili do Majorove cesme. Kratka pauza za popunjavanje zaliha vode i prikupljanje, razvucene kolone. 

   

     

Iznad cesme se ukrstaju staze, pa smo, po markaciji, produzili spustanje do doma, na 521m. Na toj raskrsnici je jedna veca grupa pogrijesila skretanje i otisla u drugom pravcu. Greska uocena pa otklonjena, posle, neocekivano, produzene ture. Ipak, svi su stigli na pasulj i kupus salatu, kojim je organizator docekao i pocastio, besplatno, sve ucesnike marsa. U dvoristu doma upaljena logorska vatra, uz cije pucketanje je nastavljeno druzenje planinara do kasnih sati. Moja grupa pjesadinaca je otisla na pocinak oko 23h. i lijepo se odmorila za nedeljnu turu. 

   

   

Nedelja 11. oktobar 

  Budjenje u 7h  pomoglo da popijemo kafu i doruckujemo bez zurbe. Upoznali smo, prethodnog dana, Milorada Stankovica.  Cika Beli, kako ga svi zovu, nam je bio i vodic na stazi pl. dom, mecije stene, belijeva koliba, pl. dom. Staza je kraca za 3 km. nego prvog dana, dakle 14km, ali mnogo spektakularnija.
 
   
Beli nas je proveo dijelom svog Jastrebca, kojem poznaje svaki zbun i kamen. Poveo nas je u 9h, a vratio u 15h. Hvala mu! Takav skup, prirodom, oblikovanih stijena, na prostoru od 900m do 1100m nv. u sred sume se ne vidja cesto, pa smo uzivali svojski.
 
   
Cak smo ispred, belijeve, kolibe popili i kafu, sto je dalo jos vedrine istom danu. Tek silazkom do doma, vrijeme se mijenja i pocinje sipiti kisica. Rucak, kratko druzenje sa domacinima, spremanje ranceva i oprastanje od ekipe je usledilo u brzem ritmu. Nasa grupa se morala podjeliti na dva dijela i ukrcati se, sto u kombi iz Brusa, sto u belijevog stojadina, da bi dosla do Krusevca. Dragan je morao za Cacak, a ostatak grupe,Jadranka, Branka i moja malenkost, za Beograd, u koji smo stigli u 20h. Pratila nas i docekala kisa, sto ni malo nije umanjilo lijepe utiske sa ovog izleta i planine Jastrebac. Hvala Jastrebcu i hvala, maloj, slatkoj grupi! Ici cemo opet na planinu, kojom su hodili, tih dana,najmladji 8.mjeseci star Gregor i najstariji deka 84.g. Hvala i njima! Mozda posluze nekom kao uzor.

Vođa puta, izveštaj, fotografije: Branislav Makljenović

Pobeda Web Team 2009.
 |Početna strana|