KLEKOVAČA i OSJEČENICA   -   18.04.2003. - 20.04.2003.

-   Velika Klekovača - 1961m i Velika Osječenica - 1796m   -




8.04.2003.
    U 20.15 časova smo krenuli ka planinama u Bosanskoj krajini.

19.04.2003.
    U Bosanski Petrovac smo stigli oko 7 sati. Kod motela na ulasku u mesto čekali su nas Ermin Lipović-Lipa i Šaćir, planinari iz Bihaća, koje nam je kao vodiče preporučio D. Blažić, jer on toga dana nije mogao biti sa nama. Iz B.Petrovca smo preko obližneg sela Kolunić šumskim putem došli do blizu okretišta (820m). U 8.30 krenuli smo na turu po Osječenici. Prvo šumskim putem do baraka (1230), pa posle oko 500m skrećemo levo sa puta uz strmiju i slabije markiranu stazu sa tvrdim snijegom, kroz šumu sve do 1650m. Odatle prestaje šuma i ukazuje se južna strma stena najvišeg vrha Velike Osječenice. Uz jedan kuloar popeli smo se na južni greben i njime na najveći vrh visok 1796m (oko 12 sati). Odozgo smo razgledali okolinu od čega je najzanimliviji pogled bio ka klisuri Unca i delu doline Une kod Martin Broda. U daljini su se nazirale ličke planine. Istim putem smo se vratili do autobusa i nazad kroz B.Petrovac otišli do sela Drinić koje pripada RS, i od nega još 4 km gore ka Klekovači do novog lovačkog doma na Velikom vrelu. Tu su nas lepo dočekali ljubazni domaćini.

20.04.2003.
    Posle spremanja, oko 7 sati smo napustili dom i nazad se vratili do Petrovca gde smo sačekali da dode D.Blažić, pa kad je on stigao otišli smo preko Oštrela do sela Pasjak, i tu sa glavnog puta skrenuli levo, na istok, šumskim putem ka dolini izmedu Lunevače i Klekovače. Pošto autobus nije mogao da nas preveze do Loma do koga smo bili planirali da dodjemo, na JZ podnožju Klekovače, morali smo ranije da izademo i krenemo na turu (1100m). Do Loma smo išli šumskim putem, a odatle prešli preko jedne šumovite uvale da bi zatim već zaraslom prosjekom za nekadašni dalekovod za vojne objekte na vrhu izšli na put koji vodi ka vrhu preko južnih padina planine. Negde na Svinaricama (1550m) nalazi se pl.dom kod koga smo odmorili. Iz doma su odneti kreveti i ostali inventar. Pošto se na najvišem vrhu nalazi vojska SFOR-a odlučili smo da idemo na mnogo bolju i lepšu Malu Klekovaču. Staza prolazi ispod strmih ostanaka dugačkog grebena da bi na kraju uz snežnik izašli pravo na vrh M.Klekovača - 1761m. (oko 13.30). Na vrhu postoji tabla i kutija u kojoj se nalzi sveska još od prije rata. Deo grupe koji nije odmarao kod doma nastavio je putem i izašao na V.Klekovaču - 1962m, ali gore nisu nikoga zatekli od vojske pa su uspeli da izadju na najviši vrh. Istim putem smo se vratili pre 17 sati do autobusa, prepakovali se i krenuli nazad. Kod motela je ostao Lipa, a u Banja Luci Blažić.

Grupa je brojala 29 planinara.
Na Veliku Osječenicu - 1796m izašlo 26 planinara - visinska razlika 1000m, dužina ture 21km. Na Malu Klekovaču - 1761m izašlo 18 planinara, a na Veliku Klekovaču - 1962m izašlo 7 planinara, visinska razlika oko 900m, dužina ture 23km.
Ukupno 1900m uspona i 44km predjeno po planinama.



Beograd, 22. april 2003.
izveštaj vodje puta: Veroljub Kovačević
PD Pobeda, Beograd