ULOGA I ZNAČAJ GLjIVA U EKOSISTEMU

Prirodni ekolozi

U Crnoj Gori je registrovano oko 2.000 vrsta gljiva od čega oko 200 jestivih. Osim toga što su veoma značajne za ekosistem, među samoniklim jestivim gljivama ima i onih koje se nalaze na Crvenoj listi Evrope kao što je crni vrganj pa ge ne treba sakupljati

Gljive predstavljaju veliku grupu organizama, kako u pogledu brojnosti vrsta, tako i u pogledu produkcije biomase i uloge u prirodi. U svijetu je, do sada, opisano oko 100.000 vrsta ovih organizama. Međutim, pretpostavlja se da ih ima znatno više.
Registrovano je 90.000 vrsta mikoromiceta i oko 10.000 vrsta makromiceta. Po najsmjelijim procjenama moguće je da postoji oko 1,6 miliona vrsta gljiva, šest puta više od cvjetnica kojih ima 270.000 vrsta. Po obliku su veoma različite. Srijeću se tanjiraste, peharaste, trubaste, loptaste, valjkaste, konične, u obliku grma, cvijeta... Neke imaju zoomorfne i antropomorfne oblike. Jedne liče na korale, druge na morske zvijezde, treće na ljudske pa i magareće uši, a ima ih i falusnih oblika. Boje se kreću od sasvim neupadljivih do izuzetno živih: crvene, žute, zelene, ljubičaste, narandžaste, tirkizne, bijele, crne, a javljaju se i u još mnogim nijansama i kombinacijama. Mirisi i ukusi su, takođe, raznoliki. Ima gljiva koje mirišu na bijeli luk, brašno, voće, krompir, ribu, repu, buđ, anis, badem. Ali, ima i onih koje su neprijatnog mirisa. Kada je o ukusu riječ - neke su ljute, gorke, neke blage, a neke veoma prijatnog ukusa.

Gljive su dugo vremena smatrane jednostavnim biljkama. Međutim, 1969. savremena biologija je napustila to gledište i danas se zna da se razlikuju od biljaka mnoštvom osobina, ali isto tako i da ne pripadaju ni životinjama. Gljive su 1969. godine izdvojene u zasebno životno carstvo Mycota ili Fungi. O gljivama, njihovom nastanku, građi, značaju za ekosistem... govori mikolog, Gordana Kasom iz Zavoda za zaštitu prirode.

- Zbog povezanosti sa biljkama i značajne uloge u prirodnim procesima gljive se mogu naći na svim staništima na kojima žive i biljke. Ipak šume su staništa najvećeg broja vrsta gljiva. U Crnoj Gori je do sad registrovano oko 2.000 vrsta, preko 1.000 vrsta mikromiceta i 920 vrsta makromiceta, međutim, moguće je očekivati oko 21.000 vrsta od čega preko 4.500 vrsta makromiceta. Podjela na makromicete i mikromicete je napravljena prema veličini plodonosnih tijela. Makromicete su vrste gljiva koje formiraju veća, golim okom raspoznatljiva plodonosna tijela, dok su mikromicete vrste gljiva sa sićušnim plodonosnim tijelima i organima koje, većinom, prouzrokuju oboljenja viših biljaka. Najveći broj makromiceta pripada podrazdjelu Basidiomycotina, a manji podrazdjelu Ascomycotina. U Crnoj Gori je registrovano oko 200 jestivih vrsta. U ishrani se, kaže Kasom, koristi preko 30 među kojima su: Morchella spp. (smrčci), Agaricus sp. (šampinjoni), Cantharellus cibarius (lisičarka), Craterell! us cornucopioides (mrka truba), Boletus sp. (vrganji), Suillus granulatus, Pleurotus ostreatus (bukovača), Macrolepiota procera (sunčanica), Marasmius oreades, Lactarius sp., Bovista nigrescens, Bovista plumbea, Lycoperdon perlatum. Smrtno otrovne vrste su: Amanita virosa, A. verna, A. phalloides, A. pantherina, Lepiota helveola, Cortinarius orellanus, Galerina marginata, objašnjava Kasom

"Doktori" za šumu

Gljive su heterotrofni organizmi (to znači da za razliku od biljaka koriste gotove organske materije). Prema načinu života mogu biti saprobne, parazitske i mikorizne.
Saprobne razgrađuju biljne ostatke (mrtve djelove biljaka) i omogućavaju kruženje materije u prirodi. Bez tog procesa život na Zemlji ne bi bio moguć.
Parazitske parazitiraju na drugim organizmima.
Treća grupa gljiva ima specifičan obostrano koristan odnos sa biljkama (neke vrste biljaka ne mogu klijati bez prisustva ovih gljiva) i nosi naziv mikorizne gljive.
Mikoriza je veoma važna za šumsko drveće jer bez ovih gljiva šume znatno zaostaju u rastu i male su otpornosti prema bolestima. Naime, gljiva uzimaju iz supstrata vodu i mineralne materije koje koriste biljke u procesu fotosinteze.
To znači, kaže Kasom, da je njihova uloga u funcionisanju svih ekosistema velika i nezamjenljiva.

Kako ih razlikovati?

Određene vrste gljiva su otrovne, čak smrtno otrovne ili nejestive. Ne postoje prečice za identifikaciju vrsta. Identitet vrste moguće je utvrditi samo strpljivim uočavanjem svih karakteristika plodonosnog tijela. Kada se sve karakteristike plodonosnog tijela slažu sa opisom u literaturi i izgled odgovara fotografije identitet je uspostavljen. Veliki broj jestivih gljiva se vrlo malo razlikuje od smrtnih otrovnica zato treba biti vrlo oprezan. Najbolje je sakupljati samo nekoliko vrsta oko čijeg identiteta nema problema npr. Boletus edulis – pravi vrganj, Morchella conica – smrčak, Cantharellus cibarius - lisičarka.
Naravno, i ove vrste treba pažljivo analizirati. Uvijek treba obratiti pažnju na slične vrste i dobro zapamtiti osobine po kojima se one razlikuju od „vaše vrste“, upozorava Kasom.
Osim toga što su veoma značajne za ekosistem, među samoniklim jestivim gljivama ima rijetkih vrsta ali i onih koje se nalaze u Crvenoj listi Evrope kao Boletus aereus (crni vrganj), koji je u proceduri zaštite i ne treba ga brati. Zato, svi koji ih beru, ali i oni koji iz drugih razloga dolaze u kontakt sa gljivama, moraju voditi računa i o njihovoj zaštiti.
- Svi imamo odgovornost da doprinesemo očuvanju prirode. Moramo imati u vidu da pored nas postoje i druga živa bića koja traže svoj životni prostor. Omogućimo da našim postupcima ne ugrozimo njihov opstanak jer ćemo time doprijeniti našem opstanku i boljem životu, poručuje mikolog, Gordana Kasom.

Recikliraju organske materije

Gljive obavljaju najveći dio globalne reciklaže organske materije i time omogućavaju povratak nutrijenata u supstrat (pored nekih bakterija gljive su jedini organizmi koji su u mogućnosti da razlažu glavni konstitutivni dio mase biljnog tijela, lignin i celulozu. Bez njih bio bi prekinut tok kruženja materije u prirodi i vrlo brzo biljne zajednice bi se našle zatrpane u sopstvenom otpadu). Uspostavljaju simbiotske zajednice, takozvane mikorize sa više od 90 odsto biljnih vrsta - prvenstveno drveća od kojih su neke esencijalne, pa gljiva pomaže biljci u bržem i efikasnijem usvajanju vode i mineralnih materija iz zemlje, a za uzvrat gljiva od biljke uzima gotovu organsku hranu koju ova stvara u procesu fotosinteze. Za sve vrste iz porodice Orhideja (Orchidaceae) simbioza sa gljivama je obavezna jer bez nje biljka ne bi mogla klijati.
Gljive su indikatori zagađenosti atmosfere. Za nauku predstavljaju specifična i interesantna živa bića za proučavanje, naročito sa aspekta diverziteta gljiva i njihove životne strategije razvijene tokom evolucije i kao eksperimentalni model eukariotske ćelije u biohemijskim i genetičkim istraživanjima.

Terminologija

Mikologija je nauka koja proučava skupinu organizama nazvanih mikota (grč.), fungi (lat.) - gljive. Ime potiče od grčkog myko - šampinjon, pečurka, logos - nauka. Njenim rodonačelnikom smatra se grčki filozof Aristotel, koji je dao prve opise gljiva.
Gljiva i pečurka dva su pojma. Pečurkama se nazivaju samo plodonosna tijela gljiva koja su diferencirana na šešir i dršku i to je terminologija koja se koristi u narodu. Gljive su čitavo carstvo i naučno prihvačeno ime za to carstvo, objašnjava Kasom.

U proceduri zaštita 111 vrsta gljiva

Novim Zakonom o zaštiti prirode gljive se po prvi put stavljaju pod zaštitu kao prirodna dobra od posebnog interesa za Crnu Goru. U proceduri je zaštita 111 vrsta.