Deliblatska
peščara, 11.03.2007.
PLASTIČNA
KATASTROFA
Planinari «Pobede»
su uživali u predivnim i raznovrsnim pejsažima Deliblatske
peščare. Iako se zove peščara, bilo je i hodanja
kroz tajnovite močvare. Negde je uzleteo jastreb, protrčavali su jeleni
a nežni svetlo plavi mrazovci su se probijali ka površini
kroz još smeđu travu. Zaista predivna priroda koja i
zaslužuje što je zakonski zaštićen predeo. Na
žalost, vukove nismo videli, a njih ovde ima i barem su srećom u
Vojvodini zakonom zaštićeni (o vukovima i lažnim
predrasudama drugom prilikom).
Zatim, strava!!! Izašli smo do obale
Dunava. Na obali i na vrhu lesa koji je bio pre toga potopljen, milioi
odvratnih plastičnih flaša, gajbi, WC dasaka itd. Hektari i
hektari zemlje pod ovim otpadom. Naravno, kod jezera gde dolaze
pecaroši, potopljen automobil, plastike i plastike.
Ko brine o ovoj zemlji? Nikako
«građani» niti razna ministarstva i agencije za
reciklažu koje žive od poreskih obvezika. Najmanje obraza imaju fabrike
kojima je samo profit u glavi a prave milijarde flaša.
Pecaroši uz sve reke i vodene površine Srbije uz
svoj pozdrav «Bistro» ostavljaju iza sebe plastiku.
Posebno vole kutije od margarina u kojima drže živi mamac.
Šumarski radnici ostavljaju flaše od pića koja
piju dok rade i kante od benzina za motorne testere. Gde su inžinjeri
šumari da ih upozore? Lovci po celoj Srbiji iza sebe
ostavljaju plastične zelene i roze čaure koje
«krase» livade i šume lepše
nego cveće, teško je sageti se i vratiti praznu čauru u
redenik i baciti kod kuće. Ovog «cveća» sve
više ima i na livadama našeg Rajca na kome su
vandalski istrebljene retke biljke.
Zaključak:
Najbolji i najlepši srpski brend - otpadna plastika.
Dr Miroslav Demajo
fotografije: Zorka Jovanović
Naslovna strana