Deliblatska peščara, 11.03.2007.


PLASTIČNA KATASTROFA



    Planinari «Pobede» su uživali u predivnim i raznovrsnim pejsažima Deliblatske peščare. Iako se zove peščara, bilo je i hodanja kroz tajnovite močvare. Negde je uzleteo jastreb, protrčavali su jeleni a nežni svetlo plavi mrazovci su se probijali ka površini kroz još smeđu travu. Zaista predivna priroda koja i zaslužuje što je zakonski zaštićen predeo. Na žalost, vukove nismo videli, a njih ovde ima i barem su srećom u Vojvodini  zakonom zaštićeni (o vukovima i lažnim predrasudama drugom prilikom).
   Zatim, strava!!! Izašli smo do obale Dunava. Na obali i na vrhu lesa koji je bio pre toga potopljen, milioi odvratnih plastičnih flaša, gajbi, WC dasaka itd. Hektari i hektari zemlje pod ovim otpadom. Naravno, kod jezera gde dolaze pecaroši, potopljen automobil, plastike i plastike.


   Ko brine o ovoj zemlji? Nikako «građani» niti razna ministarstva i agencije za reciklažu koje žive od poreskih obvezika. Najmanje obraza imaju fabrike kojima je samo profit u glavi a prave milijarde flaša. Pecaroši uz sve reke i vodene površine Srbije uz svoj pozdrav «Bistro» ostavljaju iza sebe plastiku. Posebno vole kutije od margarina u kojima drže živi mamac. Šumarski radnici ostavljaju flaše od pića koja piju dok rade i kante od benzina za motorne testere. Gde su inžinjeri šumari da ih upozore? Lovci po celoj Srbiji iza sebe ostavljaju plastične zelene i roze čaure koje «krase» livade i šume lepše nego cveće, teško je sageti se i vratiti praznu čauru u redenik i baciti kod kuće. Ovog «cveća» sve više ima i na livadama našeg Rajca na kome su vandalski istrebljene retke biljke.
  Zaključak:  Najbolji i najlepši srpski brend - otpadna plastika.

Dr Miroslav Demajo

fotografije: Zorka Jovanović

Naslovna strana