Večernje Novosti
nedelja, 16. decembar 2007
"Divlji" truju Kopaonik
Adelita ŠERER, 16. decembar 2007
DRŽAVA je zaštitila Kopaonik kao prirodno dobro od
nacionalnog značaja, ali do sada gotovo ništa nije učinjeno da se njegovi
prirodni resursi i lepota sačuvaju, i da se potkopaonička sela ozbiljnije
unaprede.
Suprotno mnogim zakonima, na Kopaoniku, bez ikakvih sankcija,
svakodnevno niču nelegalni objekti i čitava divlja naselja, čija se kanalizacija
direktno uliva u bistre planinske potoke, a turistički kompleks na Suvom
rudištu, sa svom pratećom infrastrukturom, sve više podseća na neuređenu čaršiju
koja još nije rešila problem vodosnabdevanja i otpadnih voda. Ali, tu nevoljama
nije kraj.
Naime, 2004. godine pristupilo se izradi novog Prostornog plana
područja posebne namene Nacionalnog parka "Kopaonik". Zavod za zaštitu prirode
Srbije je, u skladu sa zakonskom procedurom, obrađivaču plana dostavio režime i
uslove zaštite prirode, ali na javnu raspravu o Prostornom planu nisu pozvani ni
Zavod ni Javno preduzeće "Nacionalni park Kopaonik". Zavod se sa Nacrtom
prostornog plana detaljnije upoznao tek kada mu je Republička agencija za
prostorno planiranje dostavila na mišljenje Predlog uredbe o utvrđivanju
prostornog plana!
- Uvidom u navedenu dokumentaciju, utvrđeno je da je
obrađivač plana potpuno zanemario činjenicu da je reč o prirodnom dobru prve
kategorije - kaže za "Novosti" prof. dr Lidija Amidžić, direktor Zavoda za
zaštitu prirode Srbije.
- Suprotno Zakonu o zaštiti životne sredine, nisu
ispoštovani režimi i uslovi zaštite prirode, a nije ispoštovana ni Opšta osnova
gazdovanja šumama NP "Kopaonik", koja je usvojena na sednici Vlade Republike
Srbije kao obavezujući strateški akt, po kome se gazduje šumom kao prirodnim
resursom od nacionalnog značaja, i objavljena u "Službenom glasniku
RS".
Još neverovatnije zvuči, nastavlja naša sagovornica, činjenica da je
Nacrtom prostornog plana predviđena izgradnja 60 novih žičara, ukupne dužine 66
kilometara, što znači da bi, pored 24 postojeće žičare, dužine 37,5 kilometara,
njihov broj narastao na čak 84! Takođe, u planu se navodi 81 skijaška staza, od
kojih 60 novoplaniranih. Pri tome je predviđeno da glavne alpske staze budu
ukupne dužine 191 kilometar, odnosno, na površini od oko 955 hektara, a da se uz
njih proseku dodatne ski-staze, na površini od 179 hektara.
Tu se, nažalost,
ne zaustavljaju ambicije, jer plan, pored guste mreže žičara i staza, predviđa
bob staze i staze za moto-ski safari, izgradnju železničke pruge i zupčaste
železnice, gondole, heliodroma, mini-hidrocentrala, nove benzinske pumpe,
dalekovoda, parkinga i garaža, dodatnih ski-bifea i sportskih terena, osam
hidroakumulacija, prevashodno za veštački sneg i uglavnom na tresavama, koje su
međunarodno zaštićene. Predviđena su i tri nova turistička naselja i sve to na
površini Nacionalnog parka od nepunih 12.000 hektara!
Direktor Zavoda
upozorava da je jedna od "crnih mrlja" Nacrta prostornog plana, kome se oštro
protivi, i predviđeno etnoselo "Jaram", koje bi, prema zahtevima Preduzeća za
proizvodnju, eksport-import KBM-a iz Beograda i JP "Direkcija za građevinsko
zemljište, puteve i izgradnju Brus" iz Brusa, trebalo da se sastoji iz tri
izdvojena apartmanska kompleksa.
- Plan izgradnje Turističkog kompleksa
"Jaram" je apsolutno neodrživ iz više razloga - objašnjava Lidija Amidžić. - Pre
svega, lokalitet Jaram se nalazi na samoj kičmi kopaoničkog masiva i predstavlja
izvorište i vododelnicu Brzećke i Samokovske reke, čija je zaštita od strateškog
značaja za potkopaonička naselja. Na Jarmu se nalaze geološke pojave koje je
Nacionalni savet za geonasleđe Srbije uvrstio u objekte geonasleđa od
nacionalnog značaja. Jaram je, takođe, od izuzetnog značaja za očuvanje biološke
raznovrsnosti. Primera radi, ovo je u Srbiji jedino stanište drevne palearktičke
vrste leptira Colias balcanica, a na njemu se nalaze i mnoge endemične i retke
biljne vrste koje su, kao prirodne retkosti Srbije, zaštićene zakonom: srpska
pančićija, dinarska udovičica, midžorska udovičica, tičja trava, grčki trolist,
makedonska ljubičica, Sendtnerov pucavac, jugoslovenski zvončić, crno smilje,
kaćun i mnoge druge vrste biljaka i životinja.
Iz navedenih, ali i mnogih
drugih objektivnih razloga, Zavod za zaštitu prirode Srbije je, u skladu sa
nacionalnim zakonima i međunarodnim konvencijama, kroz reviziju područja u
postupku donošenja novog Prostornog plana područja posebne namene, lokaciju
Jaram predvideo za režim zaštite drugog stepena. Ova lokacija se nalazi i pred
upravnim sporom, koji je pred Vrhovnim sudom Srbije pokrenulo JP "Nacionalni
park Kopaonik", a na Plan njegove detaljne regulacije Ministarstvo zaštite
životne sredine nije dalo saglasnost. Tako bi početak bilo kakve izgradnje, koju
najavljuje predsednik opštine Brus značio povredu Zakona o planiranju i
izgradnji, Zakona o zaštiti životne sredine, Zakona o nacionalnim parkovima,
Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu i mnogih drugih zakonskih
i podzakonskih akata.
OPŠTINA I "RAZVOJ"
IZJAVA predsednika opštine Brus,
da se bruskoj strani Kopaonika "osporava razvoj", nikako se ne može prihvatiti
kao tačna, jer su Zavod i JP "Nacionalni park Kopaonik" pokazali spremnost za
kompromis i iznalaženje mogućnosti za izgradnju etnosela na lokalitetima Rendara
i Srebrnac, ili uz neko potkopaoničko naselje - pojašnjava Lidija
Amidžić.
Sadašnje stanje Kopaonika upečatljivo pokazuje da je degradacija
ovog prelepog planinskog masiva proizvod lošeg i kratkovidog lociranja
turističkih centara, njihove elitističke izolovanosti od postojećih seoskih
naselja i lokalnog stanovništva, direktnog udara planera i urbanista na srce
planine...
LIČNA KARTA
NP "Kopaonik" proglašen je 1981. godine na
površini od 11.809 hekatara. Ovo prirodno dobro prve kategorije, od izuzetnog
nacionalnog značaja, obuhvata najviše i najznačajnije delove planine Kopaonik.
Odlikuju ga nesvakidašnja lepota i raznovrsnost predela, 12 geomorfoloških, šest
geoloških i osam hidroloških objekata geonasleđa nacionalne i univerzalne
vrednosti, kao i visok stepen biološke raznovrsnosti.
Na ovom masivu je
pronađeno više od 1.600 vrsta biljaka, od kojih je 91 vrsta endemičnog, a 82
vrste subendemičnog karaktera. Naročit značaj imaju tri lokalna endemiteta -
kopaonička čuvarkuća, kopaonička ljubičica i Pančićeva režuha.
SKIJE
GAZE PRIRODU
PROFESOR dr Lidija Amidžić, direktor Zavoda za zaštitu prirode
Srbije, opominje da nadležni moraju da zaustave uništavanje zakonom zaštićene
prirode na Staroj planini, jer su na delu devastacija terena, bujice, pojava
opasnih vododerina i ugrožavanje malobrojnih životinjskih i biljnih vrsta.
-
Priroda mora da bude svetinja, a ne mesto za laku zaradu - izričita je Lidija
Amidžić. - Iako u Srbiji imamo svega 6,6 odsto teritorije prirodnog, zaštićenog
dobra, što je daleko ispod standarda EU, i ona su u lošem stanju. Opominjali smo
na sastancima sa predstavnicima Vlade da agresivni planovi za razvoj zimskog
turizma na Staroj planini mogu da budu pogubni po biodiverzitet, ali je Master
plan donet, praktično, na prevaru. Uz to, on nije ni usklađen sa Prostornim
planom za Staru planinu. Prilikom donošenja oba dokumenta, nije se postupalo po
Zakonu o zaštiti životne sredine i Uredbi o parku prirode Stara planina.
Na
ogoljenom strmom planinskom zemljištu pokrenule su se lavine neizbežnih klizišta
i erozije i pitanje je vremena kada će i preostali proređeni fragmenti stoletnih
četinara biti potkopani bujicama i porušeni vetrom. Neprocenjiva destrukcija
učinjena je i širenjem postojećeg puta do žičara.
Na 140.000 hektara planine
raste stotine malobrojnih vrsta biljaka, koje su zaštićene propisima EU ili
zakonima, koje je i Srbija ratifikovala. Pojedine vrste mahovina su pod posebnom
zaštitom Bernske konvencije, koja garantuje zaštitu biljnih i životinjskih
staništa i jedinki. Na udaru je i flora na srpskoj strani planine, najmanje
1.195 vrsta.
- Međunarodni dokument CITES, koji štiti i strogo zabranjuje
trgovinu biljkama i životinjama, obuhvatio je i 45 biljnih vrsta na našim
planinama, a tu je i 197 vrsta, koje je Internacionalno udruženje za zaštitu
prirode uvrstilo na spisak ugroženih - navodi Marko Šćiban, aktivista
Naučno-istraživačkog društva "Josif Pančić" iz Novog Sada. - Među ugroženim
vrstama su leptiri, 26 vrsta riba, 18 vrsta vodozemaca i gmizavaca, 206 vrsta
ptica, od kojih Bernska konvencija štiti 104 na Staroj planini, 60 vrsta
sisara...
Inače, postoje i neusklađenosti sa vladinom Uredbom o zaštiti Parka
prirode Stara planina. Otvaranje prve ski-staze na Babinom zubu prošlog decembra
odigralo se pre nego što su Prostorni plan za mesto posebne namene i Master plan
turističkog razvoja Stare planine bili ozvaničeni. Tako su prekršeni Zakon o
planiranju i izgradnji, Zakon o šumama, Zakon o površinskim vodama, Uredba o
zaštiti parka prirode Stara planina, Zakon o zaštiti životne sredine i Uredba o
zaštiti prirodnih retkosti.
S. BABOVIĆ