29.02.2008.
Ekologija br.60
CENTAR ZA ZAŠTITU I PROUČAVANjE PTICA
IDENTIFIKOVAO LOKACIJE OD MEĐUNARODNOG ZNAČAJA ZA PTICE
Trinaest područja u IBA društvu
Od ukupnog broja evropskih vrsta ptica (526), više od 300 vrsta ili 60 odsto
može se danas redovno registrovati u Crnoj Gori, a još nekoliko desetina vrsta
povremeno. Gotovo 204 vrste su gnjezdarice. Podaci ukazuju da imamo bogatu
ornitofaunu koju moramo štititi. Nalažu nam to domaći ali i međunarodni propisi
a neki od njih poput Nature 2000 obavezujući su za zemlje koji žele u Evropsku
uniju. U okviru ovog dokumenta započet je 1989. godine IBA program u koji je
uključena i Crna Gora a sprovodi ga Centar za zaštitu i proučavanje ptica. Kao
rezultat višegodišnjih aktivnosti nastala je knjiga „Područja od međunrodnog
značaja za boravak ptica u Crnoj Gori” koju potpisuju ornitolozi Darko
Saveljić, Nela Vešović Dubak i Mihailo Jovićević.
- Program IBA- Important Bird Area (područja od međunarodnog značaja za boravak
ptica) je inicijativa svjetskog nivoa koja teži prepoznavanju i stvaranju mreže
sačinjene od ključnih područja za zaštitu ptica cijelog svijeta. Obuhvatio je
istraživanje prirodnih područja, upravljanje staništima, monitoring,
advokaturu, obrazovanje, nacionalnu i međunarodnu pravnu zaštitu. Do sada smo
otkrili 13 područja značajnih za boravak ptica ili 130.650 ha IBA područja.
Zvaničan logo BirdLife International imaju Ulcinjska solana, Šasko i Skadarsko
jezero, Durmitor i Biogradska gora, kaže Darko Saveljić iz Centra za zaštitu i
proučavanje ptica. Potencijalno značajna područja su po njegovim riječima i
područje od Glave Zete do ušća Zete, Visitor, Zeletin, Komovi, možda Radovče,
Prekornica... U procentima, više od 30 odsto naše teritorije zaslužiće IBA
logo, uvjeren je Saveljić.
Evo najvažnijih podataka na osnovu kojih su trenutnih 13 područja zaslužilada
se nađu u IBA društvu:
Delta rijeke Bojana
Obuhvata značajna staništa za ptice kao što su Ulcinjska solana, Šasko jezero,
Ada Bojana, Velika plaža sa Brijegom od mora, knete uz Bojanu, ostrvo Paratuk,
Ulcinjsko i Zoganjsko polje. Njen ornitološki značaj ogleda se prije svega u
značajnim kolonijama gnjezdarica. Fendaci, čaplje kašikare, male bijele čaplje,
sive čaplje, gakovi, žuta čapljica, vranci, bukavci, našli su svoje mjesto za
gniježđenje u poplavnoj šumi Ade i njenim tršćacima. Adu posjećuju i pelikani,
na njoj gnijezdi i kobac. Iza dina gnijezdi noćni potrk, leganj, više vrsta
barskih kokica, a ranije zijavci i ostrigari. Veliki broj drugih vrsta vodenih
ptica nalazi svoje idealno hranilište na ušćima Bojane.
Velika plaža i Brijeg od mora
Ornitološki značaj Velike plaže ranije se ogledao u značajnom gnjezdilištu,
prije svega zijavaca, noćnih potrka i ostrigara. Danas je stanište
fragmentisano, te se može naći samo pokoje gnijezdo šljukarica (žalara i
blatarića) a u ostacima poplavne šume gnijezda smrdivrane, i kobca. Plaža je
naročito značajna tokom migracije- “odskočna daska” je za put - preko Italije,
Sicilije i Malte ka Africi i prihvatilište ptica poslije zimovanja. Pored
Solane, Ade i Paratuka, ona je jedno od ključnih primorskih mjesta na seobenom
putu preko Jadrana. Plaža zadovoljava standarde za upis na Ramsar listu močvara
od međunarodnog značaja jer se u njenom zaleđu, u močvari preko koje je
izgrađen ilegalni put, gnijezdi gotovo jedan odsto evropske populacije barske
kokice. Brijeg od mora je značajno gnjezdilište ševa, noćnih potrka, pčelarica
i značajno hranilište za većinu vrsta u delti. Tu se u zadivljujućem broju
registruje i planinska ševa.
Ulcinjska Solana
Nalazi se u regionu sa najvećom insolacijom na Jadranu- 2567 sunčanih sati.
Danas je ona u “sendviču” najznačajnijih važnih ornitoloških lokaliteta na
Jadranu, pa i šire: Velike plaže, Ade Bojane, Šaskog i Skadarskog jezera, te
Velipoje u Albaniji. Do danas je ovdje
registrovano 240 vrsta ptica od čega 55 gnjezdarica.
Gotovo tri odsto od ukupne sjeverozapadne populacije ugroženog pelikana, u
postgnijezdećem periodu, u periodu avgust-novembar posjećuje Solanu zbog niskog
intenziteta uznemiravanja, veličine staništa i dobrog hranilišta. Brojke su
impresivne i u proljeće: registruju se na stotine i hiljade vodenih ptica koje
se zaustavljaju na solani radi odmora i prehrane.
Solana je od 1989. godine Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica.
Predložena je da bude dio prekograničnog rezervata biosfere “Skadarsko jezero i
delta Bojane” (na Albanskoj strani je već ustanovljen). Od
2004. godine, Solana je prvi privatni park prirode u Crnoj Gori, uskoro i na
Ramsar listi. Pored Centra za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore, značajnu
ulogu u očuvanju ptica ovog područja ima Evropska prirodna baština – Euronatur,
te Zavod za zaštitu prirode Crne Gore. Šasko jezero Šasko jezero je smješteno u
«sendviču» između Skadarskog jezera i Ulcinjske solane, u jugoistočnom dijelu
države, na području Ulcinja. Ornitološki sastav jezera predstavlja minijaturu
Skadarskog jezera. Ipak, povećano uznemiravanje uzrokuje da je broj gnjezdarica
na ovom jezeru znatno manji, te da kolonije koje ima Skadarsko jezero
odsustvuju sa Šaskog, u prvom redu više vrsta čaplji, kormorana i pelikana.
Tokom jeseni i zime, na vodama jezera mogu se registrovati pelikani i
kormorani. Na zimovanju, jezero “gosti” dvadesetak hiljada vodenih ptica,
najviše baljoški, što je dovoljan uslov za upis na Ramsarsku listu močvara od
međunarodnog značaja.
Buljarica
Buljarica je jedan od najvećih ekoloških kompleksa na jadranskoj obali,
jedinstven zbog relativno netaknute prirode i autohtonih vrsta. Obalske
močvare, u kojima dolazi do miješanja slatke vode sa morskom, su jedno od
najrjeđih staništa na čitavom Mediteranu. IBA standardi preporučuju za zaštitu
ovaj prostor zbog njegove vrijednosti kao staništa ili mjesta boravka velikog
broja ugroženih vodenih ptica: fendaka, kratkoprstog kobca,morskog sokola,
krškog sokola, vjetruške, trstenjaka, vodomara, srednjeg djetlića, brgljeza
lončara, te sjenice...Više vrsta plovki i šljukarica koriste plažu za odmor
tokom seobe, u prvom redu patke, šljukarice i druge.
Tivatska solila
Na Tivatskim solilima dosad je zabilježeno 47 vrsta ptica vodenih staništa, od
čega su 4 vrste stalno prisutne, oko 35 zimuju na solilima, a 6 vrsta
vjerovatno gnijezde. Vodene ptice sa ostalim grupama ptica, pjevačicama,
grabljivicama i dr., na Solilima je do sada registrovano 111 vrsta. Ako se uzme
u obzir da se istraživanja ne provode kontinuirano, za očekivati je znatno veći
broj vrsta.
Skadarsko jezero
Na jezeru je do sada registrovano 281 vrsta ptica. Od tog broja, više od 90
čine pokretni, migratorni dio ornitofaune. Kapacitet jezera kao gnjezdilišta je
veliki. Najznačajnije gnjezdarice jezera su pelikan i fendak. Pelikan je na
najzapadnijoj tački njegovog areala a fendak sa više od 2000 parova predstavlja
jednu od najvećih kolonija ove ugrožene vrste na svijetu. Više od 80 vrsta
ptica gnijezdi na jezeru. Skadarsko jezero je značajno i kao zimovalište,
posebno za baljošku, koja “nosi” 60-80 odsto ukupnog broja zimujućih populacija
ptica na jezeru. Tu su i gnjurci, gluvara, mala patka, šiljkan, zviždarka,
penelopa,ćubasta plovka, glavoči, crnka, kokica, barski pjetlovan, obični
galeb... Oko 45 vrsta ptica su redovni zimski gosti. Ništa manje nijesu
interesantni jesenji i proljećni selidbeni talasi sa velikim brojem vrsta koje
na jezeru odmaraju.
Ćemovsko polje
Ćemovsko polje je najveća ravnica Crne Gore. Zasađeni dio i onaj koji je ostao
do danas neobrađen, stanište je jarebice poljke, velikog broja ševa,
gnjezdilište pčelarice. Očuvani i ornitološki značajni dio polja čine ledine,
tipični habitati za gniježđenje noćnog potrka. Stanarice okolnih planina
spuštaju se tokom zime u polje, pa se na njemu registruju žutokljune galice a
dolaze i bjeloglavi supovi. Deponija je značajno hranilište mnogih vrsta ptica,
a prstenovani galebovi dokazuju njihovu disperziju, posebno sa ostrva susjedne
Hrvatske. Ledina je tokom zime izvrsno hranilište i brojnim grabljivicama sa
okolnih planina. Nikšićke akumulacije Zimovalište su za veliki broj ptica.
Značajne su i tokom seobe. Najznačajniji objekat za migratorne ptice je Slano
jezero, na kome ponekad boravi i do 20.000 ptica. Neke od ptica nikšićkih
akumulacija su: patka gluvara, ćubasta plovka, glavoč, crnovrati gnjurac,
ćubasti gnjurac, riječni galeb, baljoška, morrski gnjurac... Osim samih
akumulacija, za ptice su interesantne i plavne Budoške bare, kao i mnogi manji
vodeni objekti nastali kraškim procesima, bogati hranom, gdje se mogu sresti
šljukarice kao crvenonogaprutka, žalar sljepić, polojka, bekasina, poljska
ševa, rusi svračak, bijela i žuta pliska, crvendać... U okolnim šumama žive leganj,
drozd pjevač, brgljez, kobac, mišar i mnoge druge. Na obali Slanog jezera
značajna je i kolonija španskog vrapca.
Biogradska gora
Sa svojom raznovrsnošću ekoloških niša, ova planina predstavlja kvalitetno
stanište za boravak šumskih ptica. Istorijski podaci govore da su na Bjelasici
intenzivno lovljeni još od 19-tog vijeka tetrijeb, lještarka, suri orao.
Biogradsku goru naseljava 126 vrsta ptica. Planinski vrabac, ušata ševa,
troprsti djetlić, , dio su bogate ornitofaune planine. Masiv Bjelasice je nedovoljno
proučen a IBA uslove zadovoljio je 2001. godine. Staništa Bjelasice se mogu
podijeliti na visokoplaninske pašnjake, četinarsku šumu, kamenjar, listopadnu
šumu i močvare. Svako od ovih staništa se karakteriše specifičnom ornitofaunom
i predstavlja zasebnu prirodnu vrijednost. Najveće visine i negostoljubive
litice naseljava nekoliko vrsta pica, koje se tu zadržavaju tokom kratkog
ljeta, npr: žutokljuna galica, crna čiopa, planinski popić visokoplannske
pašnjake naseljavaju obična ševa, kukumavka, obični popić, rusi svračak...
Četinarske šume se karakterišu velikim brojem pjevačica, kakve su zlatoglavi i
vatroglavi kraljić, obična zeba, jelova sjenica, zimovka kao i tetrijeb. U
ptice listopadnih šuma ubrajamo i grabljivice, kao što su mišar, kobac, šumska
sova, mnogobrojne pjevačice: trešnjar, velika sjenica, zelena žuna, drozd
imelaš i mnoge druge.
Durmitor
Na Durmitoru je do sada registrovano prisustvo 172 vrste ptica. Od tog broja,
više od 125 vrsta su gnjezdarice. Najnovijim istraživanjima 127 vrsta ptica
registrovano je u granicama parka i kanjonu Tare, od kojih su 112 vrsta
gnjezdarice. Značajnesu gnjezdarice parka, na osnovu kojih mu je 2001. godine
dodijeljen IBA status.
18 planinskih jezera, više od 40 stjenovitih vrhova iznad 2000 mnv, guste šume
jele, bukove šume, staništa bora krivulja te prostrana durmitorska visoravan,
staništa su koja karakterišu ovu planinu. Visoke i strme obronke i kamenite
površi naseljavaju planinske trepteljke i ušate ševe, planinski vrapci i
puzgavci, dok na najvišim i najnepristupačnijim liticama gnijezde žutokljune
galice i suri orao; u šumama gnijezde brojne pjevačice, kao jelova sjenica,crna
žuna, krstokljun, brgljez, zatim ptice iz porodice koka: tetrijeb, lještarka,
grabljivice: kobac, mišar, soko lastavičar, sičar. Na pašnjacima i vlažnim
livadama obitava ćubasta ševa, prdavac, a na jezerima i u probalnoj vegetaciji
se mogu registrovati patka gluvara, dupljašica, mali gnjurac, barski pjetlovan.
Plavsko jezero
Zahvaljujući autohtonim populacijama riba, kao i bogatom biljnom bazom, ono
privlači vodene ptice, od kojih su redovne gnjezdarice patka gluvara, ćubasta
plovka, baljoška, mali gnjurac, bukavac. Ipak su značajnije vlažne livade koje
pružaju odlične uslove za život ptica sa IBA liste kriterijuma, kao što je
ugroženi prdavac, gdje gnijezdi najveća populacija ove vrste u Crnoj Gori.
Takođe, na Plavskom jezeru se mogu sresti i ćubasti gnjurac, crnovrati gnjurac,
glavoč, patka krža, više vrsta čaplji i šljukarica.
Hajla
Područje Hajle predstavlja jedno od najbogatijih prirodnih objekata u Crnoj
Gori. Nepregledne četinarske šume, u kojima dominira smrča su stanište
grabljivica: osičara, kokošara, kopca, zmijara, sivog sokola, šumske sove, male
ušare, velikog tetrijeba, lještarke,šest vrsta djetlića, među kojima i ugroženi
troprsti djetlić, zatim lješnjikara, puzići, mnogobrojne šumske pjevačice.
Otvorena staništa, kao što su kamenjari, livade, pašnjaci i proplanci su
naseljavaju ćubasta ševa, planinska trepteljka, jarebica kamenjarka, prepelica,
dok na kamenitim liticama gnijezde žutokljune galice i priljepci, Tićodroma
muraria. Obronci Hajle se karakterišu mozaičnim rasporedom staništa, u kome se
pojasevi četinarske šume smjenjuju sa planinskim proplancima i pašnjacima. Na
prevoju Ćafa Hajle se nalaze sastojine bora krivulja Pinus mugo, u kojima
borave: crnoglava grmuša, muharica, šumski zviždak, strnadica kamenjarka... One
se smjenjuju sa visokoplaninskom livadom, gdje se mogu sresti šumska ševa,
bjeloguza, planinska crvenrepka, a u nižim i kultivisanim predjelima bijela i
žuta pliska,na kamenitim liticama i usjecima živi golub grivnjaš, a na obalama
potoka se može sresti vodenkos.
Prokletije
Na Prokletijama je do sada zabilježeno 161 vrsta ptica koje imaju različiti
status: stanarice, gnjezdarice, zimovalice, prolaznice. Prokletije su centar
gniježđenja grabljivica u Crnoj Gori, te brojnih visokoplaninskih vrsta:
osičara, zmijara, surog orla, sivog sokola, kamenjarke, uka, ušare, legnja,
šumske ševe, planinskog popića, drozda kamenjara, drozda ogrličara, priljepka,
rusog svračka, žutokljune galice, sniježne zebe, crnogrle strnadice, planinske
strnadice i mnogih drugih. Prokeletije su značajno gnjezdilište za više od 43
odsto ukupne ornitofaune registrovane u Crnoj Gori i ujedno najznačajnije
stanište ptica u kontinentalnom dijelu države. Ako se uzme u obzir
nekontinuiranost istraživanja zimskog, kao i ranog proljećnog i jesenjeg
aspekta, te činjenice da je u kosovskom dijelu masiva registrovano 179 vrsta,
vjerovatno je da su Prokletije centar planinskog ornitodiverziteta Crne Gore.
Značajna staništa za ptice su Doline Grebaje i Ropojane u svim periodima godine
i Jezerce u ljetnjim mjesecima. U liticama sve tri doline registrovana su
gniježđenja surog orla, i najčešće prisustvo bjeloglavog supa u Crnoj Gori.
Rumija
Nalazi se između dva najznačajnija močvarna staništa u Crnoj Gori, IBA
Skadarsko jezero i IBA Delta rijeke Bojan. Obzirom da se nalazi u “sendviču”
između dva najznačajnija staništa za močvarne ptice u Crnoj Gori, Rumija
predstavlja koridor njihove migracije, te stanište brojnim vrstama koje
opredjeljuju IBA Crne Gore. To su u prvom redu značajne (možda i najznačajnije)
populacije brgljeza lončara, bjeloguze, baljinog kokota, ćuka, više vrsta
sokolova, orla zmijara, kosa kamenjara, te populacija jarebice kamenjarke.
Kanjon Cijevne
Najjužnija pritoka Morače povezuje tri značajna IBA Crne Gore: Prokletije,
Ćemovsko polje i Skadarsko jezero. Složena geomorfologija sa stijenskim
usjecima visine ponegdje i preko 1000 m, uskim kanjonom u gornjem toku i dolinom
na izlasku iz kanjona, te čista voda rijeke glavne su geo karakteristike IBA.
Kanjon rijeke Cijevne je donedavno bio jedino stanište lešinara bijele kanje u
Crnoj Gori. Tokom ljetnjih mjesci značajno je gnjezdilište zmijara,
kratkoprstog kopca, više vrsta sokolova, jarebice kamenjarke, ćuka, legnja,
baljinog kokota, ćubaste ševe, mediteranske bjeloguze, brgljeza lončara... U
kanjonu je do sada registrovano 813 vrsta biljaka, što čini četvrtinu ukupne
flore države. Od tog broja oko 300 biljaka je medonosno a više od 60 pripada
endemima Jugoistočnih Dinarida i Balkanskog poluostrva.. Mediteranska makija i
kras stanište su više vrsta gmizavaca. Kanjonske litice kanjona predstavljaju
jedno od najznačajnijih staništa za grabljivice, kao i gnjezdilište za više
vrsta lasta.