Novine “Pobjeda”, Podgorica,
dodatak Ekologija - Nedjelja, 31. januar 2010.
godine
Svjetski dan močvarnih
područja – 2. februar – ove godine obilježava se pod motom: ,,Odgovorimo na
klimatske promjene našom brigom o WETLAND područjima”. Tradicionalno ovaj datum
obilježava se i u Crnoj Gori koja, za sada, na Ramsar listi ima samo Nacionalni
park Skadarsko jezero - od 1996. godine. O značaju močvarnih područja za našu
zemlju i kandidatima za međunarodnu listu govori direktor Zavoda za zaštitu
prirode, dr Zlatko Bulić.
- U bogatoj raznovrsnosti
prirode Crne Gore značajno mjesto pripada vodenim i močvarnim ekosistemima.
Vegetacija bara, jezera i močvara kojima pripadaju i tresetišta su veoma interesantna
ne samo kao splet raznovrsnih flornih elemenata, već i kao stanište raznovrsnih
predstavnika faune i biodiverziteta u cjelini. Ovi ekosistemi obuhvataju plavno
područje Skadarskog jezera i rijeke Bojane, kao i brojne manje lokalitete u
mediteranskoj, središnjoj, planinskoj i visokoplaninskoj zoni. Staništa su
karakteristična po velikom broju endemičnih, a pogotovo rijetkih vrsta flore i
faune - kaže Bulić.
Jedan od veoma značajnih
segmenata biodiverziteta močvarnih ekosistema Crne Gore su ptice. Na prostoru
Skadarskog jezera, Ulcinjskog primorja, Šaskog jezera i drugih vodenih i
močvarnih ekosistema, diverzitet ptica močvarica je među najvećim u
Jugoistočnoj Evropi.
- Međutim, pojedine ptice
su predmet ponude domaćeg a pogotovo inostranog lovnog turizma, tako da se
aspekti zaštite i lova teško mogu sinhronizovati, pogotovo u nedostatku lovne
etike i ekološke kulture uopšte, a i zbog neadekvatne kaznene politike. Ali,
uzimajući u obzir iskustva nekih država moguće je organizovati kontrolisani lov
pojedinih vrsta čije su populacije brojne. Uz odgovarajuću nadoknadu formirali
bi se fondovi koji će biti osnova za finansiranje programa zaštite, unapređenje
i naučno - istraživačke aktivnosti na ovim prostorima – uvjeren je Bulić.
Međunarodna praksa pokazuje
da je neophodno posvetiti mnogo veću pažnju osjetljivim ekosistemima. Predlaže
se donošenje akcionog plana koji bi bio sastavni dio nacionalnog ekološkog
programa i strategije ekološkog razvoja. I naša zemlja, kaže Bulić, treba da
definiše područja koja u ekološkom smislu predstavljaju osjetljive ekosisteme,
kao što su Ulcinjsko primorje, pojedina planinska i visokoplaninska jezera,
tresetišta...
- Jedan od prioriteta u
očuvanju biodiverziteta osjetljivih ekosistema jeste identifikacija uloge mreža
zaštićenih područja, u prvom redu nacionalnih parkova, što je posebno istakla
Svjetska fondacija za prirodu. Veoma je značajno zoniranje ovih područja, kako
bi se i na nacionalnom nivou mogla koristiti. Biološka raznolikost Crne Gore je
među najvećim, ne samo na Balkanskom poluostrvu nego i u Evropi. Postojanje
nacionalnih parkova i drugih zaštićenih prostora su samo preduslov za njihovu
aktivniju zaštitu. Postoji veliki broj područja koja nemaju, praktično nikakav
karakter zaštite, a biodiverzitetskim i ukupnim prirodnim vrijednostima mogla
bi se bez razmišljanja naći na spisku zaštićenih i međunarodnog značaja. Većina
tih područja pripada močvarnim ekosistemima - ističe Bulić.
Vođen uglavnom sebičnim
potrebama i tekućim izazovima civilizacije, čovjek iz dana u dan remeti ionako
ugroženu globalnu ravnotežu prirodnih eko sistema. Ni Crna Gora nije izuzetak,
iako se može reći da je njena priroda još u velikoj mjeri očuvana - kaže naš
sagovornik. Na udaru su posebno fragilni (osjetljivi) eko sistemi u kakve spadaju
močvarna područja. Zato je u skladu sa Ramsarskom, Konvencijom o biodiverzitetu
i drugim međunarodnim i nacionalnim dokumentima, neophodna izrada projekata
očuvanja značajnih vlažnih područja. Od akcionih planova, strategija, do
nacionalnog ekološkog programa. Riječju, treba učiniti sve da se zadrži
izvornost osjetljivih ekosistema u što je moguće većoj mjeri.
Močvarna područja su od
neprocjenjive vrijednosti za život i ekonomski razvoj Zemlje u cjelini, jer su
izuzetno važni za prečišćavanje vodenih ekosistema, predstavljaju značajne
lance ishrane, vezu između migratornih vrsta, efikasan sistem zaštite od poplava...
Svaki gubitak ovih područja istovremeno znači i osiromašenje prirodnih resursa
značajnih za opstanak rijetkih predstavnika biodiverziteta i specifičnih
ekosistema. Zbog toga je neophodno veće zalaganje stručnih i naučnih
institucija uz objedinjavanje maksimalno mogućih finansijskih sredstava za ova
istraživanja.
Značajno je, kaže Bulić,
i ono što močvarna područja predstavljaju dragocjene i nezamjenljive prirodne
arhive iz kojih se može čitati i prelistavati istorija živog svijeta hiljadama
godina unazad, pa je samim tim njihova vrijednost izuzetno velika i premašuje
ekonomske efekte valorizacije.
- Njihova vrijednost
svakog dana dobija na značaju i jaka konkurencija bilo kojem vidu ekonomske
valorizacije, pogotovo ako dođe do praktične realizacije ideje o ekološkoj
državi – uvjeren je dr Bulić.
Oprezno sa tresetom iz
Skadarskog jezera
Skadarsko jezero je,
shodno Ramsarskoj konvenciji učvršćeno na listu najznačajnijih lokaliteta
ovakve vrste u Evropi, zahvaljujući, kako vodenim ekosistemima, tako i barskim
tresetištima, koja imaju izuzetan značaj za ukupan biodiverzitet ovog područja,
a posebno su interesantna kao staništa ptica, naročito močvarica. Zaštitnike
prirode brine aktuelizacija ideja korišćenja treseta iz jezera.
- Procijenjeno je da su
rezerve treseta u jezeru 40 miliona tona. No, s obzirom na status ovog
područja, ovim aktivnostima treba prići oprezno i planski. Valorizacija treba
da je vođena stručno i ciljno kontrolisana. To je u skladu sa pravilom koje
važi u stručnim i naučnim krugovima da ovakve eko sisteme ,,ne treba uopšte
dirati, a ako je to neizbježno, aktivnosti treba promišljeno izvoditi, ekološki
osmisliti i permanentno pratiti posljedice zahvata - podsjeća dr Bulić.
Kandidati za Ramsar listu
Stavljanje na Ramsar listu Ulcinjske solane i Tivatskih solila je u
proceduri. Rezultati istraživanja ukazuju na međunarodnu vrijednost i još
nekoliko lokaliteta.
- U Crnoj Gori su veoma česta tresetišta i močvarna staništa pored potoka i
planinskih jezera u oblasti Durmitora (Barno, Zminje, Zminičko, Riblje, Vražje,
Goveđa jezera, Ševarita lokva...), Bjelasice i Prokletija (Biogradsko, Pešića
jezero, Visitorsko, Ridsko, Rikavačko, Bukumirsko, Dugačko, Krivo...). Posebna
karakteristika ovih lokaliteta je da su veoma mali, nalaze se u okviru
nacionalnih parkova ili u prostorima potencijalne zaštite, tako da je mogućnost
iskorišćavanja treseta veoma mala, kako zbog neznatne ekonomske koristi, tako i
zbog mogućnosti direktnog ugrožavanja endemičnih i reliktnih vrsta. Ovi
prostori u budućnosti, s obzirom na njihovu rijetkost, predstavljaju dragocjene
punktove za naučno istraživački rad, ekoturizam i programe zaštite prirode kroz
afirmaciju izvornih i netaknutih predjela kakvih ima malo na našem prostoru, a
pogotovo okruženju - ističe Bulić.
Konvencija
Konvencija o močvarama,
poznata kao Ramsarska, usvojena je 1971. godine u Iranu, od kada se 2. februar
obilježava kao Međunarodni dan zaštite močvara.
Cilj konvencije, koju je
potpisalo 158 zemalja, je - očuvati vlažne šume i livade, slatke vode i jezera,
vodotoke i močvare i obalno more do dubine od šest metara.
Pokrivaju oko šest odsto
površine Zemlje. Pretpostavlja se da je za posljednjih 50 godina izgubljeno 50
odsto močvarnih područja u svijetu.
Područja koja ispunjavaju
uslove uvrštavaju se na popis svjetskih vlažnih područja, kojih je u svijetu
trenutno 1828.
Ugrožavaju se
isušivanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem, prepravljanjem, prekomjernom
eksploatacijom i unošenjem stranih vrsta.
D. Šaković