Planine Srbije u
raljama zla
Već se uveliko zna da je globalno zagrevanje
na našoj planeti veliki problem. O uticaju otopljavanja, posebno na planinske
eko-sisteme, pisano je i u ovoj rubrici. Letos su uveliko gorele naše planine kao
posledica suše, ali i totalnog ljudskog nemara. Planine su kao i ostali deo
zemlje uveliko pod smećem i to onog kome je potrebno hiljade godina da se
raspadne. Kako se predvidja, zime će biti sve blaže, a sušni periodi sve duži.
I pored devastacije planina i ostalih predela divljom gradnjom, ilegalnom sečom
šuma, krivolovom i ostalim destruktivnim aktivnostima, u planu je dalja
degradacija srpskih planina.
Planirana je izgradnja žičara na Staroj planini, Goliji pa čak i na Avali. U listu »NIN« od 18.01.2007. u članku pod naslovom »Nadvisiti Alpe« predlaže se gradnja dve ski staze na Avali dužine 700-800 metara. Koliko šume bi trebalo poseći za ovo? Sličan predlog je bio aktuelan i pre tridesetak godina, čak su ga podržavali neki planinari, ali je bilo pameti pa se od toga odustalo. Treba pomenuti da je u to vreme problem životne sredine bio na krajnjim marginama interesovanja društva (tih godina je bilo predloga da se gradi žičara na vrh Triglava u Sloveniji ali i to je sprečeno zahvaljujući vizionarima). Na Torniku je nedavno započeta izgradnja nove žičare i rečeno je da će tu biti i veštačko jezero radi pravljenja veštačkog snega. Da bi se pokrio jedan hektar ski staze, potrebno je 200 hiljada litara vode (»Održivi razvoj turizma i životne sredine« dr Vladimir Stojanović, PMF, Novi Sad 2006, str.58). Gde je tu utrošak energije i pri tom dalji doprinos lokalnom i globalnom zagrevanju?
Niko nema ništa protiv turizma ali sa pogledom
na budućnost. Zašto se ne propagira smučarsko trčanje i turno smučanje? Za ovo
prvo potrebno je malo snega. Odgovor bi mogao biti da se staze za te
aktivnosti lako prave ili nisu ni potrebne. Nema ulaganja u
infrastrukturu i velika gradilišta gde je uvek moguće, u društvu poznatom po
korupciji, prelivanje sredstava u privatne ruke. Naravno, tu su i interesne
grupe npr. »Skijališta Srbije« itd. Nisu potrebni veliki hoteli koji su
uništili takozvani Nacionalni park »Kopaonik«. Uz terensko smučanje dovoljne su
seoske kuće, a lokalnim domaćinima se pruža prilika da zarade ali i sačuvaju
svoju okolinu, šume i poljoprivredno zemljište. Priče da će se na Staroj
planini sprečiti divlja gradnja je besmislica, kada to ni u Beogradu nije
moguće. Šta je na kraju bilo sa divljom gradnjom u kanjonu Uvac, toliko
aktuelnom letos, o čemu smo i mi, na našoj web stranici pisali? Pa verovatno ništa
... svi su zaćutali!!!
Na
kraju, ova zemlja i priroda ostaje mladjima na staranje. Bolje bi bilo sada sve
zaustaviti, a pare od Nacionalnog investicionog plana usmeriti ka konkretnom
pitanju rešavanja problema otpada i
velikom konačnom sveopštem čišćenju ove zemlje. Možda će buduće generacije
hteti i znati da bolje gazduju sa prirodnim bogatstvima ako im bilo šta i
ostane i ako shvate da im je sam životni opstanak u pitanju.
Beograd, 19.10.2007. dr Miroslav Demajo