ZAŠTIĆENE VRSTE: Slijepi miš, jedini leteći sisar

Na lošem glasu zbog predanja

Ružni, dlakavi, sa velikim zubima - vampiri? Ne, to su slijepi miševi koji su nastali prije više od 50 miliona godina. Ima ih u cijelom svijetu, osim na Sjevernom i Južnom polu

Slijepi miševi su visoko specijalizovana grupa, jedini red sisara sposobnih za aktivno letjenje. Do danas je poznato više od1.100 vrsta. Kosmopoliti su i jedino ne nastanjuju krajnji jug i sjever Zemlje.

Biologija i ekologija

Dimenzije im se kreću od veličine lisice (tzv. leteći psi ili lisice), teže do jedan kilogram, sa rasponom krila od 1, 7 m i žive u tropskim oblastima ( hrane se voćem i ljudi ih u tim oblastima često koriste u ishrani), do veličine kutije šibica ( teže 20-40 g i imaju raspon krila do 45 cm), žive u Evropi i hrane se insektima.

Slijepi miševi, osim zanimljivog izgleda, imaju i nekoliko interesantnih osobina. Jedna je vezana za njihovo ime. Naime, oni nijesu ni slijepi, a nijesu ni miševi. Vide veoma slabo, pa se kod njih, kao i kod kitova, delfina, nekih glodara i bubojeda, razvila sposobnost eholokacije. Naime, oni ispuštaju ultrazvuk, nečujan čovječjem uhu, koji šalju ispred sebe i prolazi kroz vazduh, ali ne i kroz čvrste predmete. Od njih se zvuk odbija i vraća do slijepog miša koji ga registruje receptorima i na taj način dobija „sliku“ okoline koju ne može vidjeti očima. Lete brzinom od 60 km na sat.

Izučavanje eholokacije slijepih miševa pomoglo je razvoju sonarnih i radarskih sistema, bez kojih je danas nezamislivo postojanje vojne industrije, vazduhoplovstva, nautike, pa i nekih oblasti medicine.

Interesantna je i njihova moć preživljavanja u nepovoljnim uslovima putem zimskog sna (hibernacije, kada im se temperatura spusti sa 45 C na 15 C, a nekad i do same tačke smrzavanja; otkucaji srca padnu sa 200 na 2-3 otkucaja u minuti) ili seobe (migracije) prema jugu pri čemu imaju striktno zacrtane migratorne puteve koji mogu da budu kraći, do 100 km i duži od 1.000 km.

Zanimljiv je i njihov društveni život zbog formiranja kolonija različitog tipa (zimujuće, mužjačke, mladalačke i prolazne kolonije).

Pljuvačka slijepih miševa puna je bakterija, tako da teoretski mogu da prenesu bolesti kao što je bjesnilo, ebola i dr. , mada se to rijetko dešava.

Ishrana

Evropski slijepi miševi su mesojedi prvog reda - hrane se isključivo insektima. Zato je značajna njihova uloga u prirodi – ubrajaju se u „prirodne insekticide“, jer na taj način doprinose očuvanju usjeva, plantaža, šuma, ali i mnogih drugih biljnih i životinjskih vrsta u cjelokupnom eko-sistemu. Smatraju se za regulatore brojnosti velikog broja letećih insekata, uključujući i komarce, čiji su gotovo jedini značajni predatori. Tako npr. jedan slijepi miš može da pojede i do 600 komaraca za samo sat.

Ima i onih koji se hrane voćem, polenom raznih biljaka, pa je velika njihova uloga u oprašivanju brojnih biljnih vrsta (banana, eukaliptus, baobab, mango... ).

Postoje i slijepi miševi koji se hrane drugim manjim slijepim miševima, žabama, gušterima, miševima. Ima i tzv. „vampira“ u Centralnoj i Južnoj Americi, koji sisaju krv stoke, a nekad napadaju i ljude. Kod nas takvih nema.

Razmnožavanje

Slijepi miševi žive svuda oko nas, od obala mora, stajaćih i tekućih voda, šuma, sve do visokih planina, a ima ih i u gradovima. Nastanjuju pećine, potkapine, pukotine u stijenama, duplje i pukotine drveća, kao i tavane pukotine zidova itd. Žive čak do 30 godina.

Pare se u jesen, ali do oplodnje dolazi tek na proljeće. Naime, ženke tokom zime u specijalnim komorama čuvaju spermatozoide i tek na proljeće dolazi do spajanja jajne ćelije sa njima. Mladunci se rađaju sa stopalima zadnjih nogu veličine odrasle jedinke, a to je kao kad bi se ljudska beba rodila sa stopalom broj 43. To je neophodno, da bi se mladunče uhvatilo stopalima za majčine grudi.

Naučnici ih prstenuju i na taj način dobijaju odgovore na pitanja o pravcu kretanja, migraciji, mjestima zimovanja, gdje formiraju porodiljske kolonije itd. Prstenovanjem se takođe omogućava uvid u njihovu biologiju, ekologiju, što može biti od velikog značaja za medicinu, veterinu, poljoprivredu, jer slijepi miševi predstavljaju vektore različitih vrsta i grupa endoparazita koji mogu biti uzročnici mnogih oboljenja divljih i domaćih životinja.

Zaštita i očuvanje

U Crnoj Gori do sada je zabilježeno prisustvo 26 vrsta slijepih miševa od mogućih 30. Svi se nalaze na spisku zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta Crne Gore, a takođe su u Evropi zaštićeni zakonom, kao i raznim drugim međunarodnim konvencijama (Bernska, Bonska. . ) i direktivama.

Posljednjih nekoliko decenija brojnost ove vrste je dramatično opala, tako da je cijela grupa ugrožena. Najveći neprijatelj im je čovjek koji degradira njihova staništa (to dovodi do gubitka izvora ishrane i mjesta skrivanja i boravka), truje ih i kontaminira upotrebom pesticida i drugih hemikalija. Nerijetko, čovjek direktno ubija, proganja i uznemirava ovu životinjicu.

U Evropi se rade veliki projekti za očuvanje ovih životinja, jer se usljed velikog razvoja industrije i gradova njihov broj naglo smanjio. Tako su Ujedinjene nacije 2011. proglasile Godinom slijepog miša.

Njima je posvećena i manifestacija Evropska noć slijepih miševa koja se već 14 godina održava gotovo u svim zemljama Evrope. Cilj je popularizacija ovih letećih sisara, upoznavanje javnosti sa specifičnostima njihovog načina života i načinima za njihovo očuvanje.

Osnivanje EUROBATS sekretarijata u okviru Bonske konvencije i drugih institucija Ujedinjenih nacija iz oblasti zaštite životne sredine i razvoja takođe pokazuje kolika se briga vodi o ovoj grupi životinja.

U Crnoj Gori su napravljeni određeni napori za očuvanje i zaštitu slijepih miševa donošenjem nekih zakonskih propisa, kao i potpisivanjem raznih međunarodnih konvencija i sporazuma. Ipak, to nije dovoljno, jer su neophodni precizniji akti i planovi zaštite ovih životinja. Pored toga, potrebno je uvođenje vrednovanja i mjera zaštite speleoloških objekata, skloništa i važnih staništa slijepih miševa. Takođe, jedan od glavnih zadataka je kreiranje nacionalne strategije za očuvanje i zaštitu slijepih miševa, njihovih kolonija i staništa.

Za njihovo sprovođenje neophodna su istraživanja i praćenja stanja populacije, što se, nažalost, kod nas radi veoma malo i sporadično. Razlozi su brojni, a jedan od njih je prilično zanimljiv - na području Crne Gore samo dvije osobe bave sr proučavanjem ovih jedinih letećih sisara.

Narodna predanja

Slijepi miševi su se u svijetu veoma različito doživljavali, naročito kada uporedimo zapadnu i istočnu civilizaciju.

Posebno su prisutni u mitologiji naroda iz nekih djelova Centralne i Južne Amerike, gdje inače i živi najveći broj vrsta ovih životinja.

Tako su drevni narodi Maje smatrali da su slijepi miševi božanskog porijekla i da su posrednici između neba i podzemlja. Njihov bog je prikazan sa glavom i krilima slijepog miša, a ljudskim tijelom. U ostacima njihove civilizacije pronađeni su brojni predmeti u obliku slijepih miševa, kao što su žrtveni noževi i razni alati. Nalaze se i u heraldici vladarskih simbola, a postoje brojne priče i legende o njima.

U Evropi se, na primjer, još od rimskog doba o njima ispredaju fantastične priče. Smatrani su za predstavnike zla, đavola i vještica, tako da je i đavo na mnogim slikama iz tih vremena predstavljen sa krilima slijepog miša.

Slijepi miš je postao i jedan od glavnih i čestih likova u gotičkim romanima. Najčuveniji roman je priča o grofu Drakuli koji se pojavljuje u obliku slijepog miša pije krv. Smatra se da je Drakula kriv za loš imidž ovih simpatičnih životinjica, koji se zadržao i do današnjih dana.

Pripisivane su im i mnoge čudotvorne moći. Tako su vračevi mnogih naroda koristili njihova krilca ili druge djelove za spravljanje različitih napitaka. U Africi i na Karibima se i danas koriste u vudu ritualima, a u Indiji se njihova koža prodaje kao lijek protiv mnogih bolesti.

Nasuprot tome, u Kini i Japanu predstavljaju simbol sreće, dugovječnosti, zdravlja, bogatstva, ljudske vrline i prirodne, bezbolne smrti. Pravljeni su i talismani sa slijepim miševima koji su garantovali sreću, zdravlje, dug i miran život.

Odvratnost koju ljudi danas osjećaju prema njima posljedica je pogrešnih vjerovanja. Istina je sasvim drugačija. Najveća šteta koju može da napravi slijepi miš jeste da uleti u sobu ili se upetlja u zavjesu. Iako ne ujeda, ukoliko uleti u vaš dom, ne hvatajte ga golim rukama, jer postoji mogućnost, doduše manja od jednog procenta, da je zaražen bjesnilom. Izbacite ga ćebetom, krpom, rukavicom ili jednostavno ostavite prozore otvorene, da izađu sami.

Ne plašite se slijepih miševa, dozvolite im da vam budu ,,stanari“ u potkrovlju ili podrumu. Platiće vam tako što će ljeti dok spavate ili uživate u prirodi loviti komarce koji vam stvarno ,,piju krv“.

Brojevi

40 grama je prosječna težina slijepog miša

30 godina je životni vijek

19,19 sati dnevno spava

600 komaraca za sat pojede jedan slijepi miš

Autorka je savjetnik u Prirodnjačkom muzeju Crne Gore

Piše Mr Čeda Ivanović