Planinari i ostali ljubitelji prirode, pročitajte
tekst koji sledi, a koji
ukazuje na to kakva se zlodela čine prirodi. Komisija za zaštitu prirode PD»Pobeda»
Stara
planina
Stara
planina je riznica sedimenata različite
starosti, od paleozoika do
kenozoika. Njeni profili i čitave
zone (Babin zub, Kopren...), predstavljaju geonasleđe univerzalne vrednosti.
Brojni planinski potoci i reke na ovoj planini omogućavaju bujanje života i
predstavljaju značajan resurs pitke vode. Posebnom lepotom i značajem se
odlikuje dolina potoka Bigar, uklješteni meandri Temštice,
Jelovičko vrelo, Dojčino vrelo, tresava Jabučko ravnište koja poredstavlja
jednu od poslednjih tresava na Staroj planini.
Na Staroj planini živi 1190 vrsta biljaka, 116 vrsta dnevnih leptira, 18 vrsta
vodozemaca i gmizavaca, 26 vrsta riba, 203 vrste ptica i više od 30 vrsta
sisara. Među ovim vrstama mnogo je tercijarnih i glacijalnih relikata,
balkanskih endemita, prirodnih retkosti Srbije, ugroženih i krajnje ugroženih
vrsta od globalnog značaja za očuvanje biodiverziteta. Na primer, na Staroj
planini živi krilasti zvončić – lokalni endemit Stare
planine, Pančićeva žablja trava – centralnobalkanski endemit koji je u
Srbiji prisutan samo na Staroj planini, rosulja – retka i veoma ugrožena
karnivorna biljna vrsta, kostolom – prastara tercijarna vrsta. Prisutne su i
brojne prirodne retkosti , kao što su potočna pastrmka, živorodni gušter,
mrmoljak, tetreb, suri orao, uralska sova, snežna voluharica – veom redak „živi
fosil“ poreklom iz tercijara. Stara planina je između ostalog, u Srbiji glavno
stanište poljske ševe i šumske šljuke. Sve ove vrste grade veoma osetljive
planinske ekosisteme listopadnih šuma, livada, pašnjaka, planinskih litica,
planinskih tresava okruženih četinarskim šumama. Naročito su za očuvanje
biodiverziteta osetljive i značajne zajednice planinskih tresava na Jabučkom
ravništu, Babinom zubu i u predelu Arbinja.
Zbog izuzetnog značaja za očuvanje ukupne
prirodne baštine, geonasleđa, genofonda, specijske i ekosistemske raznovrsnosti
Srbije i Balkanskog poluostrva, Vlada Republike Srbije je Staru planinu 1979.
godine proglasila Parkom prirode koji uživa Prvu kategoriju zaštite –
od izuzetnog značaja za državu. Pored toga, Stara planina se nalazi i na listi potencijalnih
geoparkova Srbije.
Stara planina ima i status međunarodno
značajnih područja. Nalazi se na listi Međunarodno značajnih područja za ptice
(IBA – Bird Life International, 1997), na listi Međunarodno
značajnih područja za biljke (IPA – PlantaEuropa, 2005), na Preliminarnoj listi
prekograničnih Rezervata
biosfere pod zaštitom Uneska (Man and Biosphaere, UNESCO), na listi međunarodno
značajnih Ramsarskih područja (Ramsar Sites), na listi Emerald područja značajnih za očuvanje evropske ekološke
mreže i na listi prekograničnih
zaštićenih područja koja su ušla u evropski program Green Belt.
Ovakav nacionalni i međunarodni status Stare
planine proizilazi iz Konvencije o
biodiverzitetu koju je Srbija ratifikovala 2001. godine, iz Bonske konvencije, Bernske
konvencije, Ramsarske konvencije, iz Direktive o staništima koju je doneo Savet
Evrope 1992. godine i iz mnogim drugih međunarodnih sporazuma.
Master planom i Prostornim planom područja
posebne namene „Park prirode Stara planina“ predviđeno je da se na Staroj planini
izgradi oko 40 žičara, veliki broj skijaških staza i veliki turistički
kompleksi na lokacijama koje su od izuzetnog značaja za očuvanje
biodiverziteta. Jedno od staništa predviđenih za potpunu urbanizaciju je
Jabučko ravnište u regionu Babinog zuba, planinska tresava od izuzetnog značaja za očuvanje
biodiverziteta u globalnim razmerama.
Podsećamo da planinske tresave danas
predstavljaju najređe i najugroženije svetske ekosisteme. Po kategorizaciji IUCN-a svrstane su među fragilne (veoma osetljive)
ekositeme, kod kojih je sudbonosna i najmanja promena abiotičkih i biotičkih
faktora (nestanak samo 1-2 vrste povlači za sobom njihovo potpuno nestajanje).
Uz to, tresave su centri biodiverziteta, a njihovo je očuvanje obaveza naše
zemlje po Deklaraciji potpisanoj u Rio de Ženeiru 1992. godine. Kao tipove vlažnih staništa koja se ne mogu
obnoviti, Ramsarska konvencija (na 8-oj konferenciji, 2002. godine) identifikuje tresave, zajedno sa mangrovama i
koralnim grebenima, kao najranjivije i najugroženije zbog gubitka i degradacije
staništa kojima su neophodne urgentne i prioritene aktivnosti zaštite i
očuvanja (Global Review of Wetland Resources and Priorities for Wetland Inventory). Među osnovne ugrožavajuće faktore ubrajaju
se između ostalog, fizičke promene terena.
Na Babinom zubu su već postavljene žičare i prosečeni
su ogromni šumski kompleksi radi trasiranja skijaških staza Na ogolićenom
strmom planinskom zemljištu pokrenuta je lavina nezaustavljive erozije i samo
je pitanje vremena kada će preostali proređeni fragmenti stoletnih četinarskih
šuma biti potkopani bujicama ili porušeni vetrom. Neprocenjiva destrukcija je
učinjena i širenjem postojećeg puta do žičara. Uništeni su veliki šumski
kompleksi, a planinske bujice nezaustavljivo nose ogolićeno zemljište i
potkopavaju drveće na rubovima prosečene
trase puta.
Kopaonik
Kopaonik je najviši masiv središnje Srbije sa Pančićevim vrhom koji
doseže 2017 m nadmorske visine. Za Nacionalni park, prirodno dobro Prve kategorije i od izuzetnog, nacionalnog značaja,
proglašen je 1981. godine na površini od 11809 ha.
Ovaj masiv odlikuje nesvakidašnja lepota i raznovrsnost predela. Satkan je od
planinskih vrhova, pašnjaka, gustih četinarskih i mešovitih lišćarsko-četinarskih šuma,
zaravni sa izvorima, klisura, razlivenih potoka i
tresetišta. Bogatstvu pejzaža posebno
doprinosi 12 geomorfoloških, šest geoloških i osam
hidroloških objekata geonasleđa nacionalnog, balkanskog i evropskog nivoa vrednosti.
Kopaonik se odlikuje visokim stepenom biološke
raznovrsnosti. Na ovom masivu
živi preko 1600 vrsta biljaka, 6 vrsta vodozemaca, 6 vrsta gmizavaca, preko 170 vrsta
ptica, 39 vrsta sisara. Većina kopaoničkih vrsta su prirodne
retkosti Srbije, a veliki deo pripada endemoreliktnim vrstama ili vrstama koje
se nalaze na crvenim listama kao krajnje ugrožene. Među brojnim, izuzetno
značajnim kopaoničkim vrstama, nalaze se i tri biljne vrste koje predstavljaju
lokalne kopaoničke endemite – kopaonička čuvarkuća, kopaonička ljubičica i Pančićeva režuha. Njihov jedini dom na Planeti su isključivo
vrhovi Kopaonika. Brojni su i drugi endemiti, relikti i prirodne retkosti
Srbije – runolist, srpski lan,
jugoslovenski zvončić, Pančićev vijak, srpski pucavac, planinska ševa, šumska
ševa, krstokljun, drozd kamenjar, jarebica kamenjarka, šareni tvor, alpska
rovčica, divlja mačka itd.
O značaju Kopaonika za očuvanje biološke raznovrnosti
govori podatak da na njemu raste 11,9% balkanskih visokoplaninskih endemita, da
se na Crvenoj listi flore Srbije nalazi 50 kopaoničkih vrsta, na Evropskoj crvenoj listi 4 vrste, na
spisku prirodnih retkosti Srbije 30 vrsta biljaka ovog masiva.
Na Kopaoniku je opisano 65 biljnih zajednica, što
govori da je ovo područje, pored florističke, značajan centar vegetacijske i
ekosistemske raznovrsnosti Srbije i Balkanskog poluostrva. Od naročitog značaja
su u Srbiji jedinstvene šume subalpske smrče i visokoplaninske tresave poput
Crvenih bara ili Kadijevca.
Kopaonik ima status ne samo prirodnog dobra od
izuzetnog značaja za Republiku, nego i status međunarodno značajnog prirodnog
dobra. Nalazi se na listi Međunarodno značajnih područja za ptice (IBA – Bird Life International, 1997), na listi Međunarodno
značajnih područja za biljke (IPA – PlantaEuropa, 2005), na listi Emerald područja značajnih za
očuvanje evropske ekološke mreže i na listi Geonasleđa balkanskog i evropskog nivoa
vrednosti.
Ovakav nacionalni i međunarodni status Kopaonika
proizilazi iz Konvencije o
biodiverzitetu koju je Srbija ratifikovala 2001. godine, iz Bonske konvencije, Bernske
konvencije, Ramsarske konvencije, iz Direktive o staništima koju je doneo Savet
Evrope 1992. godine i iz mnogim drugih međunarodnih sporazuma.
Od posebnog značaja je očuvanje jedinstvenih
zajednica subalpske smrče, visokoplaninskih rudina i tresava koje su kao tipovi
neobnovljivih vlažnih staništa na 8-oj konferenciji Ramsarske konvencije 2002.
godine, identifikovane, zajedno sa
mangrovama i koralnim grebenima, kao najranjivije i najugroženije. Zato je na
pomenutoj konferenciji i preporučeno svim državama potpisnicama konvencije
(među kojima je i Srbija), da se preduzmu
neophodne urgentne i prioritene aktivnosti njihove zaštite i očuvanja (Global Review of Wetland Resources and Priorities for Wetland Inventory). Na žalost, i na našu sramotu, tresavama na
Kopaoniku prete nove destrukcije.
Haotična urbanizacija, nelegalni objekti,
čitava divlja naselja među kojima prednjači Ciganski potok i Čajetinska česma
sa preko 2000 vikendica, nefunkcionisanje uređaja za prečišćavanje fekalnih voda, direktno izlivanje
kanalizacije u planinske potoke, sve invanzivnija smučarska infrastruktura,
nerešeni problemi parkiranja i odnošenja otpada, već su u velikoj meri
degradirali ovaj veličanstveni krov Srbije. Ali, to nije kraj. Namera je da se
Kopaonik stavi u nove okove i da se na njegovim vrhovima uništi sve što podseća
na nekada veličanstvenu prirodu ovog srpskog kolosa.
Novim prostornim planom je
predviđeno da se uz 24
postojeće žičare podigne još 60 novih žičara, da se pored postojeće 21 skijaške
staze trasira još 60 novih staza. U tom slučaju ukupna dužina žičara bi trebala
da iznosi 104 km, a dužina glavnih alpskih staza
191 km. I to nije sve, jer se planira
prosecanje novih ski i bob-staza, kao i
izgradnja 8 hidroakumulacija za veštački sneg (?) uglavnom u ekosistemima visoko osetljivih i međunarodno zaštićenih
planinskih tresava ili polutresava. Istovremeno, planira se izgradnja mini
hidrocentrala, novih benzinskih pumpi, dalekovoda i telekominikacione
mreže, novih saobraćajnica, železničke pruge, gondola, heliodroma, brojnih
ski-bifea i sportskih terena. Predviđena je i izgradnja apartmanskog naselja
„Jaram“ na samoj „kičmi“ Kopaonika, na izvorištu i vododelnici Brzećke i
Samokovske reke koji je istovremeno jedan od najatraktivnijih vidikovaca i
lokalitet od velikog značaja za očuvanje visokoplaninske flore, faune i
vegetacije, jedinstvene u Srbiji.
Sve ove aktivnosti se planiraju ne samo u
režimu zaštite III stepena, nego i u režimu zaštite II ili I stepena.
Apelujemo,
- Da ministri u Vladi Republike Srbije i
sami poštuju državne zakone, pre svega
Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o nacionalnim parkovima, Zakon o šumama,
Zakon o vodama i Uredbu o zaštiti prirodnih retkosti.
- Da se poštuju međunarodne konvencije
koje je Srbija ratifikovala i međunarodne konvencije koje će ratifikovati u
procesu pridruživanja Evropskoj Uniji.
- Da se preispita već donet Master plan
Stare planine, kao i nacrti Prostornih planova Stare planine i Kopaonika jer se
njima predviđa potpuna degradacija ovih bisera naše prirodne baštine.
- Da se otpočne sa rušenjem svih
nelegalnih vikendica i drugih divljih objekata koji pustoše prirodne vrednosti
Stare planine, Kopaonika i svih drugih prirodnih dobara Srbije.
Vi nastavite dalje...