Sveta gora, Atos i Jerisos, 30. avgust - 10. septembar 2005.

- treći deo - 

            06.09.
    Ustajemo u 5.30, spremamo se i bez stvari u polumraku posle  šest sati polazimo ka vrhu. Jedan je odustao tako da nas je osmorica. Duva povremeno jak vetar, na zapadu vedro a na istoku i na vrhu promiču i gomilaju se oblaci. Ipak stabilno vreme. Sunce proviruje iznad Male Azije, a na zapadu ogromna senka Atosa u moru. Staza krivuda južnim kamenitim padinama. Pred izlazak na vrh vidimo veliki  metalni krst, znači stigli smo. Gore smo stigli oko 7.30. Vetar i povremeno oblaci ali pogled izuzetan.

Sunce iznad Male Azije
Najzad vrh Atos (2033m)

Veći deo istočnog dela Svete Gore ispod nas u oblacima,  a zapadna obala vidljiva sa još većim delom Halkidika. Na vrhu Atos - 2033m nalazi se kapela Sv. Preobraženja u kojoj su prespavali dvojica austrijanaca. Pomolismo se Bogu i nazdravismo pa posle pola sata nazad do Panagije.

Poluostrvo Atos u magli
Kapela Preobraženja Gospodnjeg na vrhu Atosu


Pakovanje, doručak i silazak ka Sv.Ani ali drugom strmijom i kraćom stazom. Dole isti doček, pakovanje stvari i polazimo ka Novim skitima i našem odredištu manastiru Sv.Pavla koji nekada bejaše srpski,  gde stigosmo oko 16. sati. Tu nas dočekuje monah Gruzijac, zna ruski, pomalo sumnjičavog pogleda. I ustaljena procedura, večernja služba, večera i počinak. Pogled sa terase ka zapadu gde sunce zalazi negde oko Pindskih planina. U konaku još dvojica Srba iz Crne Gore koji žive u Švedskoj.

Sv. Ana - kameniti krovovi
Manastir Sveti Pavle


        07.09.
Jutrenje, posni doručak samo za goste /masline i alva/, monasi ne jedu srijedom. Pakovanje i silazak u arsanu da bi uhvatili brodić «Sv.Ana» u dolasku. Stigli na vreme, ukrcali se i videli ono što odozgo nismo mogli: Karulju sa mnogo isposnica čak i u okomitim stijenama, još neke isposnice na najjužnijem delu Atosa, otišli do poslednjeg pristaništa Kavsokalivije gde talasi bejahu uzburkali more, a brod se poprilično zanjiha pa se setismo Kserksovih muka koje ga nateraše da kopa kanal Nea Rode.

Isposnice na Karulji

Gore Atos u oblacima, skoro da ne verujemo da smo juče tamo bili. Povratak nazad za Dafni, pa ponovo SOTIRAS. Još sa mora videsmo manastir ruski Pantelejmon, Ksenofont, Dohijar, zografsku arsanu sa kulom kao vetrenjača i našu Jovanicu.

Atos sa juga
Manastir Sveti Pantelejmon
Manastir Ksenofront

Tako zatvorismo što brodovima što pešice hodočašće po Svetoj Gori. Uranopolis sa kulom ali vedriji nego pri odlasku. Žena nema da nas čekaju, imaju preča posla na ostrvu Amuljani. Ipak sačekaše nas u Tripitiju. Fotografija za uspomenu u Jerisosu.

Kula u Uranopolisu
Grupa sišla sa Atosa


Neki behu i nekršteni a i ne krstiše se. Ako nisu sada ne znam kad će, to zna samo Gospod Bog.
    08.-10.09.
Vreme provedenu u odmoru i individualnim izletima u bližoj okolini.

Povratak 10.09. u 18 časova a u Beograd stigli narednog jutra oko sedam sati.

Prepešačili smo oko 60km. Uspona oko 3033m.

Na vrh Atos izašli:
Kovačević Veroljub, Šmit Slavko, Antić Slavko, Živanović Ivan, Lončar Milan, Manojlović Slobodan, Stojaković Zoran i Kerezović Miloš.

 
Beograd,
1. oktobar 2005.
izveštaj i fotografije: Veroljub Kovačević
PD Pobeda - Beograd

| Početna strana