SNEŽNA AVANTURA PO ISTOČNOJ SRBIJI 3. i 4.
mart 2012. Pošto nas je zima konačno
oslobodila okova snega i leda, prvog (pret)prolećnog vikenda u martu
pohitasmo
u začarane pejzaže vazda tajanstvene istočne Srbije. Radosni, kao taoci
na
slobodi posle dugog zatočeništva, krenuli smo puni entuzijazma u
osvajanje
Velikog Sumorovca i Malinika, dodatno ohrabreni vremenskom prognozom
koja je čvrsto
obećavala sunčan
vikend. I zaista, i bi
tako... Iako su nas „Vukani“ iznad sela
Ždrela natmureno gledali obavijeni neprozirnom maglom i sivim oblacima,
zakoračismo
smelo i bodro u homoljski lavirint sačinjen od stenovitih planinskih
vrhova i
plodnih kotlina, neistraženih pećina i tajanstvenih dubodolina u kojima
nežno žubore
bistre rečice... VELIKI SUMOROVAC: U
homoljskom „lavirintu“
Omađijani lepotom, nismo ni primetili da „visina
snežnog pokrivača“ lagano
raste, sve dok nismo zašli u prozračnu bukovu šumu gde nas je iznenadio
vlažan
i težak, pola metra dubok sneg, koji je zahtevao veliki napor prilikom
svakog
koraka.
Na povratku u selo Breznica, posle
prevoja između Malog i Velikog Sumorovca, suočili smo se sa novim
izazovom, nepredvidivom
i nabujalom Brezničkom rekom, koja nas je primorala da je preskočimo
čak sedam
puta (na sreću bez posledica). Predah u Krepoljinu iskoristismo za
posetu lokalnoj
kafani i kupovinu nadaleko čuvenog homoljskog meda, a onda se uputismo
preko
Žagubice ka Zlotu, gde su nas očekivala nova iznenađenja. Sutradan ujutro, posle okrepljujućeg sna, činilo
nam se da je uspon na
Malinik lako ostvarljiv cilj. U razgovoru sa domaćinima, Brankom i
Danijelom
Aleksićem, načelnikom kluba, naš mudri vođa brzo je uvideo da će uspon
na (veliki)
Malinik (1158 m) po dubokom snegu možda predstavljati problem za našu
grupu. Odlučeno
je da se ide prvo do vidikovca Kovej (796
m), odakle se pruža
spektakularan pogled na grandiozni Lazarev kanjon i tri njegova
„ulazna“ kraka
koja su izdubile Vejska (Pojenska) reka i
dve ponornice,
Demižlok i Mikuljska reka, pa ako uslovi budu dozvoljavali, da probamo
da se popnemo
na neki od vrhova Malinika preko hiljadu metara. Ispostavilo
se, međutim, da vlažan sneg
predstavlja nepremostivu prepreku.
Propadanje
i izvlačenje prilikom skoro svakog koraka jednako je bilo
zamorno i za starije i za mlađe planinare.
Kada smo stigli na Kovej, suočili smo se sa veličanstvenim vajarskim delom prirode pred nama i uživali u tom nestvarnom prizoru...Uzleteti sa tih strimih litica bezbrižno i smelo kao ptica i spustiti se do dna kanjona koje se samo naslućuje u neprozirnoj senci, verovatno je prva misao svakog ko se nađe na Koveju... Tirkizno nebo, blještavo beli sneg i senoviti kanjon, poput ožiljka na pitomom licu travnate visoravni, podsećali su na mitski predeo sa nekog drugog sveta, iz nekog drugog, zaboravljenog vremena...
Zbog
njegove surove i vanvremene lepote
koja budi sećanje na prastaru prošlost zauvek sačuvanu u tajnim
arhivama naše
podsvesti, svako ko kanjon jednom
vidi,
neminovno postaje njime opsednut i čezne da ga ponovo poseti. Za
najfanatičnije
zaljubljenike u divlju i neukrotivu prirodu, poseta Lazarevom kanjonu
je
svojevrstan ritual, poput obrednog kupanja u reci Gang. Poslednjih
pola sata u raju proveli smo
pored smaragdne Lazareve reke, ispred istoimene pećine čiji ćemo bogat
i
raznovrstan pećinski nakit razgledati nekom drugom prilikom, kada u
maju bude
otvorena za posetioce. Kako je i Zlot poznat po vrsnim medarima, nismo
propustili priliku da za Beograd ponesemo još koju teglu gustog i
aromatičnog
meda, u čijem se raskošnom ukusu ogleda ogromno biljno bogatstvo ovog
nedovoljno poznatog kraja. Verovali
ili ne: O Lazarevom kanjonu Čak
i proverene naučne činjenice u vezi sa
Lazarevim kanjonom poseduju karakteristike naučno - fantastične proze.
Zahvaljujućii
endemičnom i reliktnom biljnom svetu koji je 1,5 put raznovrsniji od
flore
nacionalnih parkova Kopaonika, Šare i Đerdapa (i čak 5 puta
raznovrsniji od
flore čitave Srbije) i bogatoj i autohtonoj fauni (35 vrsta sisara, 96
vrsta
ptica, 9 vrsta gmizavaca, 8 vrsta vodozemaca...), Lazarev kanjon
proglašen je 2000.
godine za spomenik prirode I kategorije, a čitavo područje je pod
imenom
„Zlotska klisura" uvršteno u Listu značajnih ornitoloških područja
Evrope.
Oštro usečen u krečnjačku Dubašničku ravan, kanjon je dugačak 4,5 km,
dubok od 350
metara (prema Dubašničkoj površi) do 500 metara (ka Maliniku), dok
najmanja
širina iznosi 4 m. Osim u živom svetu, značaj Lazarevog kanjona ogleda
se i u čudesnom
reljefu, kamenim kapijama i skulpturama koje je izvajala erozija (Kula,
Slon...), brojnim pećinama i jamama (70), a na tom prostoru nalazi se i
najveća
geomagnetska anomalija u Srbiji, poznata kao Zlotska
geomagnetska anomalija. U
istoriji, kanjon Lazareve reke i
istoimena pećina, naseljena još u praistoriji, pominju se pod tim
imenom još od
Maričke bitke 1371. godine, kada
su konjanici
cara Lazara u njemu našli sigurno utočište, pošto su Turci zazirali da
u kanjon
ulaze zbog njegovog divljeg i neprohodnog terena, koji je i dandanas
(pored
poskoka) najveći izazov za sve koji požele da ga istražuju. Kasnije,
kada su kanjon
i brojne Zlotske pećine u okolini postali omiljeno mesto lokalnih
hajduka i
sklonište za zbegove od turskog zuluma, Turci su, navodno, ulaz u
Lazarevu
pećinu zazidali. Prema drugoj legendi, ovaj živopisni kraj pored Vlaha
i Srba nastanjuju
i vile koje takođe značajno doprinose razvoju turizma - ukoliko vas
začaraju,
stalno ćete želeti da se vratite... Statistika: Prvi
dan: prepešačili 17 km, savladali
visinu od 810 m. Vođa
puta: Milan
Lončar Izveštaj: Nevena Janković Fotografije: Predrag Nikolić i Marija Petrović |