Mala ekipa u malom
kombiju sa velikom željom da
uziva u prirodi krenula prema Orascu. Bez obzira na propuh u vozilu
stigli smo rano u ovo istorijsko mjesto. Kroz mrazno jutro
probijalo se laktovima zubato sunce. Bio je to nagovještaj
lijepog dana. Bili smo jedini posjetioci. Kompletan lokalitet smo obišli
i slikali za kratko vrijeme. Jedino je crkva bila otvorena, gdje smo
prisustvovali dijelu liturgije. Obzirom da u blizini nije bilo ni traga
nekom kafancetu produžili smo za
Arandjelovac. Tu smo pronašli
jedan mirni kutak zvani “Major” koji se nalazi na samom početku
staze za vrh Bukulje. Tu smo popili, željno,
kafu i čajeve
razne i pripremili se za uspon. Kombi sam poslao prema vrhu.
Medjutim, vozac nije uspio zbog leda dovesti ga gore, pa sam mu
javio da se vrati na početak.
Ostao je da nas ceka kod kafane, a mi smo žustro
krenuli na stazu.
Vec posle kraceg hodanja sustigli smo planinarku Miru, iz lokalnog pl. drustva ”Bukulja” koja nam se priključila. Ljubazno je kontaktirala čika Duleta u pl. kuci i narucila lozenje vatrice u sporetu. Nastavili smo uspon po očuvanom snijegu kojim je planina bila potpuno pokrivena. Za 90min laganog hodanja smo izašli na vrh gdje nas je docekala ugrijana kuca i jos toplija dobrodoslica domacina. Mira je pristavila kafu i čaj te smo se brzo okrijepili. Dule nas je uveseljavao svijim filozofskim stavovima o svemu i svačemu. Potom smo izasli prosetati po vrhu. Popeli se na osmatracnicu. Uživali u pogledu na Arndjelovac i okolne planine. Disali punim plućima, prohladni vazduh. Fotografisali se, smijali, uživali. |
|||
U 14h krenuli smo skupa
sa domacinima do restorana “Kačara”,
koji se nalazi nedaleko putem prema gradu. Dočekao
nas je Zika, vlasnik mnogo hvaljenog objekta i potrudio se da to
i na dalje ostane tako. Svadbarski kupus se smjesio iz
zemljanog lonca stavljenog u kamin, da se ne ohladi. Domaća
rakija, domaći
osmjeh i prica koja topi zimski dan. Ne može
se mnogo bolje od
toga.
|
|||
Oko 16h smo pozdravili
Ziku i Duleta, a Mira nas je povela u pravcu etno sela
“Divljakovac”. Uz put smo sreli konje iz obliznje mini
ergele. Divan prizor. Kroz sumu klizavom stazom spustismo se do etno
sela, koliba za spavanje, restorana. Bacili oko na simpaticne
gradjevine pa produzili dalje. U arandjelovački
park sisli oko 17h. Sipali na cesmi, original, “knjaz miloš”
i nasli se na početku
- kafana “Major”. Vozač
već spreman sa
upaljenim vozilom. Jos jedna kafa za rastanak. Pozdravismo se sa tom
dobrom planinarkom Mirom, koja nas je ispratila mahanjem. Hvala joj za
gostoprimstvo!
|
|||
|
|||
U 17:30h krenuli smo natrag za Beograd. Bukulju smo
ostavili
obavijenu mrakom, a mi smo sijali napunjenim baterijama makar do
sledeće
akcije. Ušunjali
smo se u svjetleci megapolis i rastali se
zadovoljnih osmjeha. Akterima ovog izleta: Mirjani, Andjelki,
Danici,
Vesni, Vladi i Zoranu zahvaljujem na lijepom druženju!
Onaj, cije je
zadovoljstvo bilo voditi takvu grupu, sam
ja: BRANISLAV MAKLJENOVIC. Fotografisao,
pisao a bogami, pomalo i bio vodič,
divnim planinarima: Branislav
Makljenović
|