Varda i Pobijenik   -   31.03.2006. - 02.04.2006.

    Ovo su dvije planine na koje koliko znam rijetko planinari idu, pogotovu na Vardu.

Varda je planina u istočnoj Bosni (Republika Srpska). Nalazi se u trouglu izmedu mesta Rudo-Priboj-Višegrad. Po morfološkim oblicima reljefa a i po geološkom sastavu slična je Zlatiboru, Šarganu i okolini Mokre gore. Izgradjena je od magmatskih stijena, uglavnom serpentinita. Najviše je obrasla borovom šumom od kojih je veliki deo zasadjen. Šumovite padine sa retkom šumom obrasle su sa vresom koji ukrašava planinu, ponajviše u ovom dobu godine. Iako je niska planina sa najvišeg vrha se mogu videti mnoge planine Starovlaške visije, crnogorske planine (Bjelasica, Ljubišnja, Durmitor, Bioč i Maglić kao i bosanske planine okoline Sarajeva). Najbolji pristup planini je sa prevoja Bijelo brdo na putu Priboj-Višegrad ili iz Rudog.

Prvi pogled na Vardu

Pobijenik je izdužena planina dinarskog pravca koja se prostire duž desne strane Lima izmedju Prijepolja i Priboja. Izgradjena je uglavnom od jurskih sedimenata i manjim delom od trijaskih krečnjaka koji često prave strme kamenite visove. Veći deo planine pokriven je pašnjacima, viši delovi obrasli su bukovom šumom a na istočnom delu i četinarima. Pristup je moguć sa više strana, od Priboja, Bistrice na Limu, Prijepolja, Jabuke ili doline Poblaćnice.

Podnožje Pobijenika

Petak, 31.03.2006.

Na ove planine krenula je manja grupa od dvadeset planinara u 17 sati. Uglavnom je padala kiša tokom puta. U Pribojsku banju smo stigli oko 23 sata, smestili se u hotelu i u privatnom smeštaju.

Subota, 01.04.2006.

Ujutro smo preko Priboja došli do graničnog prelaza Uvac na kome su nas zadržali oko pola sata. Na prevoj Bijelo brdo stigli smo oko 9 sati po vedrom danu.     Krenuli smo seoskim putem kroz zaseok Divljaka do Žeguljskog brda. Posle sledi kraći silazak do jedne bačije prije najdužeg uspona uz Rujiški put gde povremeno na stazi ima i snijega sa dosta otisaka vučjih tragova. Zaobilazimo sa desne strane brdo Đurkovac(1262m) i izlazimo iz šume na prevoj sa koga vidimo Rudo u dolini kao i planine Javorje, Kovač, Ljubišnju, Durmitor, Bioč, Maglić i Jahorinu.     Ponovo uz retku šumu starih borova grebenom oko jedanaest sati stižemo na najviši vrh Resića Vardu-1388m. Vrh zaravnjen a pogled dobar samo na jug i istok.     Silazimo južnim kamenitim grebenom do Završja pa posle lepom stazom kroz šumu sa dosta vresa dolazimo do sela Resići odakle prestaje šuma. Dobar pogled na obližnje Rudo u koje stižemo oko tri sata po podne. Šta bi u Bosni nego na pivu i ćevape i to u kafani kod „Dva brata“.     Iz Rudog odlazimo do sela Sjeverin iz koga skrećemo putem uz brzu rečicu Sutjesku. Tu obilazimo kratak kanjon reke u čijim stenama se nalazi nekoliko pećinskih otvora ili okapina. Posle obilaska dolinom nabujalog Lima se preko Ustibara vracamo na prelaz Uvac i odlazimo u Banju.

Rudo, iza kanjon Sutjeske Kanjon Sutjeske Jedna od pećina u kanjonu

Nedelja, 02.04.2006.

Dan lošiji nego juče, sa tankim oblacima. Silazimo u dolinu Lima, prelazimo preko brane na Potpećkom jezeru i prevozimo se do iza sela Kalafati. Tu ostaje deo grupe koji ne idu na Pobijenik da bi obišli novoobnovljenu crkvu Orahovicu u selu Mažići.     Mi krećemo putem uz selo pored škole do brda Rudina(1063) savladjujući najveći deo uspona. Odatle šumskim putem po mokrom snijegu dolazimo do prevoja ispod vrha a slaba kiša rominja. Završni uspon severnom padinom uz dosta propadanja kroz snijeg potraja oko pola sata.     Gore na vrh Borak-1423m stigli smo oko 11 sati. Sve duge južne padine prema selu Crkveni i Zabrnji Toci su pod pašnjacima i livadama a severne pokrivene šumom. Pogled sa vrha loš, vetar duva, slaba kiša pada pa nastavismo odmah silazak istočnim brdima sve do ispred Džurovskog brda(1220m).     Odatle na sever niz strmiji deo silazimo u selo Džurovo(800m). Ispred strče dva izrazita krečnjačka stenovita visa, Džamija(1088m) i Kolska stena(1052m) kao i nešto dalji V.Oštrik(1283m) iznad Bistrice koji se može videti sa svih strana ako se nalazite u ovim krajevima. Kiša je prestala a vrhovi obližnjeg Zlatara opasani niskim pramenovima magle. Dolazimo do kraja sela a preko Džurovske reke ka Limu dominira jedno stenovito brdo na kome se nalazi ostatak neke tvrdjave. Iza Limska dolina sve do Prijepolja na jug i Priboja na sever.     I najzad na obodu sela Kučin ugledasmo Bistricu na Limu i pored kafane naš minibus. Sišli smo do Lima, prešli jedan uzani most preko jezera i oko tri sata stigli do Bistrice. Tamo su nas čekali oni što nisu išli na Pobijenik.     Oko 16 sati smo krenuli nazad. Pauzu smo pravili u Čačku a u Beograd smo stigli oko 22 sata.

Severne snežne padine Pobijenika Na vrhu, Borak - 1423m

Tvrdjava u selu Džurovu Limsko jezero, iza Zlatar Bistrica i minibus

Na Vardu izašlo 18 a na Pobijenik 14 planinara. Ukupno smo prešli oko 35km, savladali oko 1500m uspona i videli dvije planine nepravedno zapostavljene.

Šume pune vresa Vučji tragovi Najčešće smo njih sretali Prvo cveće na sve strane