Veliki put 2005. (Španija i Maroko)

drugi deo:  Andora 

Ponedeljak 25.07 – Prolazimo kroz Perpinjan, granicu verovatno predstavlja samo oznaka na tabli. Oko 05h ulazimo u grad Andora La Velja i parkiramo se u jednoj garaži u gradu. Najpre ostajemo u busu malo da spavamo, a zatim onako bunovni odlazimo u šetnju gradom. Isti se nalazi u kotlini okoljnih visova Pirineja i izgleda simpatično. Prvi put se nalazim u nekoj ovako maloj državici. Pošto ovde vlada bescarinska pravila oko uvoza robe, istu možemo kupovati po veoma povoljnim cenama. Grad ima tesne ulice, ali su veoma čiste i okićene nekim papirima i trakama, te mu to daje izvesnu dozu kičeraja. Vozači po svojoj toleranciji podsećaju dosta na naše, te je moguće da je upravo zbog istih veoma mnogo policije na ulicama ovog grada. Veći deo grupe odlazi u kupovinu. Ja se trudim koliko-toliko da zabeležim što više kulturno-istorijskih detalja.

Andora:
    zvanični status - kneževina Andora, parlamentarna državica na jugozapadu Evrope, locirana visoko u istočnim Pirinejima. Takođe se zove kao i "Doline Andore", jedna je od najmanjih u svetu sa površinom od 468km2. Stanovništvo, prema popisu iz 2004 godine je iznosilo 69,865 duša.
Državica je rejon uskih dolina i stepenastih planinskih vrhova, najviši od njih je Koma Pedrosa (2946m). Mnogi potočići se ulivaju jedan u drugi i formiraju reku Valiru, koja teče južno ka Španiji. Voda, koja se koristi za proizvodnju električne energije  je jedna od nekoliko važnih prirodnih resursa. Takođe su tu i male rudne rezerve olova, gvožđa i mermernog kamena, ali sve je to nedovoljno za izvoz sirovina. Mnoštvo prehrambenih proizvoda se uvozi, pošto samo 4% zemljišta se može obrađivati. Ostali deo zemlje je pokriven borovim i brezovim  šumama, a u nisko-visinskim zonama postoje pašnjaci za ispašu. Krčenje šume je sporno pitanje u državi, a pašnjaci prouzrokuju zemljišnu eroziju na planinskim livadama.
    Domoroci, koji su po poreklu i jeziku Katalonci, danas čine otprilike nekih 30% unutrašnjeg stanovništva. Španski i francuski naseljenici, kojima je dozvola naseljavanja data pod strogim kvotarnim sistemom, čine većinu ostatka od onih 30%. Rimokatolicizam, religija preko 85% Andoranaca, i dalje  čvrsto drži pozicije nad društvenim i kulturnim životom. Tako npr. razvod nije dozvoljen. Zvanični jezik je katalonski, kojim govori otprilike 60% stanovništva, i  prvi je jezik. Španski se takođe govori od strane većine građanstva. Mali procenat stanovništva govori francuski kao maternji, dok engleski i portugalski jezici se koriste od strane manjina, ali svakako ne pripadaju urođeničkim jezicima.
    Bivša ekonomija državice se bazirala na stočarkim farmama i proizvodnji duvana i tesane drvene građe. Turizam je doživeo procvat pedesetih godina prošlog veka i sada dominira u ekonomskom životu kneževine sa procenjenih 12,000.000 posetilaca godišnje. Turisti su privučeni skijaškim stazama, alpskom klimom i mogućnošću kupovine dobara u bescarinskoj zoni.  Andora nema železnicu, aerodrom, ali ima odličnu mrežu puteva. Finansijske institucije se javljaju u devedesetim godinama prošlog veka  kao novorođena grana ekonomije, pomognute strogim zakonima prema bankarskim tajnama i niskom stopom poreza. Početkom 2002 godine, Andora je odbila da prijavi učešće na Organizaciji sporazuma  za ekonomsku saradnju i razvoj po pitanju utaje poreza, što bi prisililo zemlju da razmenjuje informacije oko mogućih utaja poreza i time učinala sopstveni bankarski sistem dostupnim za svetsku  javnost. Andoranska vlada skuplja prihode kroz mali broj taksi i na prodaji poštanskih marki. Ranije su španska pezeta i francuski franak bile obe u upotrebi, ali,  u januaru 2002. godine, pored svojih komšija  i Andora je prihvatila evro. Televizijsko izveštavanje je pokriveno televizijom istoimene države, kao i radio emitovanje, koje  je u organizaciji radija Andore. Sredstva javnog informisanja preko dnevne štampe su pokrivena sa dva dnevna lista.
    715 godina državom su zajednički nezavisno upravljali francuski i španski vladari, biskup od Urgela i, u moderno vreme  predsednik Francuske - u jedinstvenoj formi autonomije. Odgovornost za domaće afere su poveravane izabranom generalnom veću. Sudski poslovi, spoljni poslovi i odbrana ostali su pod kontrolom zajedničkih gorepomenutih vladara.  Prvi izbori pod novim državnim uređenjem su se održali u decembru 1993 godine.
    Tradicionalno, država se smatra da je deklarisana kao slobodna država od strane Karlemanea u 9-tom veku nove ere. 1278 godine ona je došla pod zajedničku vlast španskog biskupa od Urgela i francuske grofovije od Foiksa, mada su se francuska prava prenosila postepeno na kraljeve i izabrane vladare države Francuske. Andora plaća dvogodišnju nominalnu taksu Francuskoj i biskupu od Urgela. Pravo glasa u Andori je prošireno 1970. godine, sa ciljem da uključi glas  žena  i novopridošlih stanovnika. Sledeće promene, tokom sedamdesetih godina prošlog veka su vodile ka raspravama na institucionalnim reformama u 1980. godini. Preduzeća, zahvaljujući međunarodnom statusu Andore i kontrolom sopstvenih bitnih usluga, su uzela učešće u predstavništvu zajedničkih vladara Francuske i Španije i data je saglasnost  generalnog veća u formiranju izvršnog veća i referenduma na izbornim reformama. Tokom osamdesetih su se reforme nastavile, uključujući i priznavanje Ujedinjenih nacija za ljudska prava u aprilu 1988 godine. Prvo osnivanje prvog andoranskog radničkog  sindikata je bilo  u junu 1988. godine i nastavljeno je tada daljnje širenje prava glasa. Referendum u martu 1993 je odobrio novu upravu  koja je stupila na snagu 04.05.1993. godine. Prvi opšti izbori pod novom upravom su se odigrali 12.12 1993. godine. 1994. godine u novembru je Andora postala član veća Evrope.

Ulice glavnog grada Andore
Andora la Velja:
Glavni grad istoimene kneževine. Grad leži u centralnoj zapadnoj oblasti zemlje na nadmorskoj visini od 1079m i nalazi se takođe na istočnim padinama vrha Enklar u Pirinejima. Grad je lociran blizu sliva reka: Severna Valira i Orijentalna Valira. Taj sliv čini jedinstvenu reku koja se naravno zove Valira. Andora La Velja je po nadmorskoj visini najviši glavni grad jedne zemlje u Evropi. Prilično visok procenat stanovništva države živi u glavnom gradu (91%). Prost planinski grad do šezdesetih godina, kada počinje da prima oko 6 miliona turista godišnje i ta se cifra održava do današnjih dana. Posebna zanimljivost turista su: pogodnosti u vezi zimskih sportova (oko 30 km radijusa skijaških staza) i mogućnost kupovine u slobodnoj (bescarinskoj) zoni.
Među značajnijim građevinama u gradu je zgrada parlamenta; Kuća de la Val. Locirana u centru starog grada ima vojni dizajn sa stražarnicama, parapetima i uzanim otvorima na bedemima za strelce. Druga važna građevina je bogato dekorisana crkva Svetog Stefana. Locirana na ulazu u staru četvrt grada, vodi poreklo iz 12-tog veka. Tokom vekova je mnogo puta obnavljana i dograđivana. Broj stanovništa je procenjen po popisu iz 1999 godine na 25,000.
U 12.30 polazimo ka Španiji. Dolazimo na granicu sa Španijom. Sa andoranske strane nas niko i ne gleda, dok sa španske vrše kratku kontrolu o našim namerama, poreklu i snabdevenosti. Sve ovo traje nekih 10-tak minuta, tako da u 13h prelazimo granicu. Kod mesta Sort, od pravimo pauzu za ručak.