Veliki
put 2005. (Španija i Maroko)
drugi deo: Andora
Andora:
zvanični status - kneževina Andora, parlamentarna državica na
jugozapadu Evrope, locirana visoko u istočnim Pirinejima. Takođe se
zove kao i "Doline Andore", jedna je od najmanjih u svetu sa
površinom od 468km2. Stanovništvo, prema popisu
iz 2004 godine je iznosilo 69,865 duša.
Državica je rejon uskih dolina i stepenastih planinskih vrhova, najviši od njih je Koma Pedrosa (2946m). Mnogi potočići se ulivaju jedan u drugi i formiraju reku Valiru, koja teče južno ka Španiji. Voda, koja se koristi za proizvodnju električne energije je jedna od nekoliko važnih prirodnih resursa. Takođe su tu i male rudne rezerve olova, gvožđa i mermernog kamena, ali sve je to nedovoljno za izvoz sirovina. Mnoštvo prehrambenih proizvoda se uvozi, pošto samo 4% zemljišta se može obrađivati. Ostali deo zemlje je pokriven borovim i brezovim šumama, a u nisko-visinskim zonama postoje pašnjaci za ispašu. Krčenje šume je sporno pitanje u državi, a pašnjaci prouzrokuju zemljišnu eroziju na planinskim livadama. Domoroci, koji su po poreklu i jeziku Katalonci, danas čine otprilike nekih 30% unutrašnjeg stanovništva. Španski i francuski naseljenici, kojima je dozvola naseljavanja data pod strogim kvotarnim sistemom, čine većinu ostatka od onih 30%. Rimokatolicizam, religija preko 85% Andoranaca, i dalje čvrsto drži pozicije nad društvenim i kulturnim životom. Tako npr. razvod nije dozvoljen. Zvanični jezik je katalonski, kojim govori otprilike 60% stanovništva, i prvi je jezik. Španski se takođe govori od strane većine građanstva. Mali procenat stanovništva govori francuski kao maternji, dok engleski i portugalski jezici se koriste od strane manjina, ali svakako ne pripadaju urođeničkim jezicima. Bivša ekonomija državice se bazirala na stočarkim farmama i proizvodnji duvana i tesane drvene građe. Turizam je doživeo procvat pedesetih godina prošlog veka i sada dominira u ekonomskom životu kneževine sa procenjenih 12,000.000 posetilaca godišnje. Turisti su privučeni skijaškim stazama, alpskom klimom i mogućnošću kupovine dobara u bescarinskoj zoni. Andora nema železnicu, aerodrom, ali ima odličnu mrežu puteva. Finansijske institucije se javljaju u devedesetim godinama prošlog veka kao novorođena grana ekonomije, pomognute strogim zakonima prema bankarskim tajnama i niskom stopom poreza. Početkom 2002 godine, Andora je odbila da prijavi učešće na Organizaciji sporazuma za ekonomsku saradnju i razvoj po pitanju utaje poreza, što bi prisililo zemlju da razmenjuje informacije oko mogućih utaja poreza i time učinala sopstveni bankarski sistem dostupnim za svetsku javnost. Andoranska vlada skuplja prihode kroz mali broj taksi i na prodaji poštanskih marki. Ranije su španska pezeta i francuski franak bile obe u upotrebi, ali, u januaru 2002. godine, pored svojih komšija i Andora je prihvatila evro. Televizijsko izveštavanje je pokriveno televizijom istoimene države, kao i radio emitovanje, koje je u organizaciji radija Andore. Sredstva javnog informisanja preko dnevne štampe su pokrivena sa dva dnevna lista. 715 godina državom su zajednički nezavisno upravljali francuski i španski vladari, biskup od Urgela i, u moderno vreme predsednik Francuske - u jedinstvenoj formi autonomije. Odgovornost za domaće afere su poveravane izabranom generalnom veću. Sudski poslovi, spoljni poslovi i odbrana ostali su pod kontrolom zajedničkih gorepomenutih vladara. Prvi izbori pod novim državnim uređenjem su se održali u decembru 1993 godine. Tradicionalno, država se smatra da je deklarisana kao slobodna država od strane Karlemanea u 9-tom veku nove ere. 1278 godine ona je došla pod zajedničku vlast španskog biskupa od Urgela i francuske grofovije od Foiksa, mada su se francuska prava prenosila postepeno na kraljeve i izabrane vladare države Francuske. Andora plaća dvogodišnju nominalnu taksu Francuskoj i biskupu od Urgela. Pravo glasa u Andori je prošireno 1970. godine, sa ciljem da uključi glas žena i novopridošlih stanovnika. Sledeće promene, tokom sedamdesetih godina prošlog veka su vodile ka raspravama na institucionalnim reformama u 1980. godini. Preduzeća, zahvaljujući međunarodnom statusu Andore i kontrolom sopstvenih bitnih usluga, su uzela učešće u predstavništvu zajedničkih vladara Francuske i Španije i data je saglasnost generalnog veća u formiranju izvršnog veća i referenduma na izbornim reformama. Tokom osamdesetih su se reforme nastavile, uključujući i priznavanje Ujedinjenih nacija za ljudska prava u aprilu 1988 godine. Prvo osnivanje prvog andoranskog radničkog sindikata je bilo u junu 1988. godine i nastavljeno je tada daljnje širenje prava glasa. Referendum u martu 1993 je odobrio novu upravu koja je stupila na snagu 04.05.1993. godine. Prvi opšti izbori pod novom upravom su se odigrali 12.12 1993. godine. 1994. godine u novembru je Andora postala član veća Evrope. |
|