Kamena
Gora, 15. - 17. jun 2007.
Zbog tehničkih problema sa autobusom, polazak na Kamenu Goru bio nam je odložen za 17 sati. Svi smo se okupili u Skerlićevoj ulici, a onda smo tu čekali autobus još dva sata, u potpuno opuštenoj atmosferi, sedeći u prijatnoj hladovini ispod Hrama i ćaskajući o ko zna čemu. Na travi na kojoj smo sedeli, sklopila su se već i prva poznanstva, a svi smo sa oduševljenjem dočekali autobus koji je pristigao tek u 19 sati i, pošto smo se smestili, otisnuli se, dobro raspoloženi, na put ka Jabuci, koja se nalazi na granici sa Crnom Gorom. Tamo smo stigli oko pola dva posle ponoći i vrlo brzo se smestili u depandanse hotela “Jabuka”.
Sama Gora je i
vazdušna banja, tako da smo hodajući, čistili i pluća, a na
mnogobrojnim
izvorima, hladili smo se pitkom planinskom vodom. Vreme je bilo toplo,
a
povremeno su nas kvasili i pravi letnji pljuskovi. Staza do vrha
(1492m) dobrim
delom vodila je kroz
šumu, ali kako se u
daljini čula grmljavina, požurili smo da što pre izađemo iz
nje. Zatim smo
krenuli ka zapadu, do etno sela Guvnište (1216m), gde smo
opet napravili kratku pauzu. Odatle smo u
daljini gledali Durmitor i njegove snežne vrhove, Bobotov kuk,
Međed...Oko 15
sati, stigli smo u Kamenu Goru. Kiša je prilično jako padala
dok smo se
odmarali i pili pivo ispred seoske prodavnice. Ali nije kvarila
naše dobro
raspoloženje. Zatim smo otišli do
centra
sela, gde se splavar Sima, glavni organizator raftinga, pokazao i kao
dobar
roštiljdžija. Po kiši koja je uporno padala,
spremio nam je dobre pljeskavice u
lepinji, koje smo pojeli na pokrivenoj terasi obližnjeg restorana. Kako
smo se
smestili u autobus da krenemo ka Jabuci, tako je kiša stala,
a sunce se opet
pojavilo na modrom nebu. Vođa puta ponovo nas je izvukao iz autobusa,
sa
predlogom da se prošetamo stazom preko zaseoka Kijanovići,
do Starog bora (1284m), odakle
smo zaista uživali u prelepom pogledu na zelena
prostranstva i bele oblake koji su se valjali preko padina. Dok smo
slušali
legendu o boru, nežno smo ga grlili i pokušavali da upijemo
svu njegovu pozitivnu
energiju, ali i zamišljali razne želje, u nadi da
će nam se ispuniti...Oko 18
sati, krenuli smo ka Jabuci, a za uveče nam je vođa odredio slobodne
aktivnosti!
![]() |
![]() |
Guvnište | Igra oblaka i Sveti bor |
![]() |
![]() |
Nije hladna! | Start |
Na našem čamcu bio
je glavni splavar Sima, koji nas je sve vreme vožnje zabavljao
anegdotama sa
prethodnih raftinga. U
početku smo klizili po zelenoj i mirnoj vodi Lima, da bi se zatim
suočili sa
prvim bukovima. Čamac se uzdizao, propinjao, pa opet padao, voda je
pljuskala
sa svih strana, vikali smo iz sveg glasa, adrenalin je rastao... Pa
onda opet
miran tok reke i tišina, tišina...do sledećeg
buka... A zatim ponovo...hučanje
buka kome se približavamo, uzbudjenje, malo brži otkucaji srca, ne tako
hladna
voda koja prska na nas i potpuno nas preklapa, iskusni planinari-veslari
koji obuzdavaju čamac i
usmeravaju ga niz reku...trenuci koji prolete brzinom munje, ali koji
ostaju
duboko, duboko u nama i bude želju da se ta avantura ponovi
još jednom, i još
jednom, i još jednom...
![]() |
![]() |
... izvlačenje | ... hedonizam |
Na kraju, sve se
bezbedno završilo i svi smo bili oduševljeni. I
svi poželeli da, što pre,
ponovo odemo na neki drugi rafting koji
bi nam, možda, doneo još veća uzbuđenja.
Prvi dan: dužina ture 17 km, savladana visina
460m, vreme
trajanja 7 sati, broj učesnika: iz Pobede – 33, a ukupno iz
17 društava Srbije
– 146.
Drugi dan: splavarili Limom, od Brodareva do
Prijepolja-Kolovrata, dužina 18 km, broj učesnika: 80, iz Pobede
– 33.
Beograd, 19. jun 2007. |
Fotografije: Marija Petrović i Boriša Simović |