Biciklima
na Musalu, najviši vrh Balkana
Biciklisti "Pobede" na 2925 metara visine
Akcija za nezaborav
Isečak
iz štampe
    
    Spoj
planinarenja i biciklizma sve više uzima maha u čitavom svetu,
što je i logično sa obzirom na sve neverovatne stvari koje se
mogu doživeti prilikom bavljenja takvim sportom. Želja za uživanjem
u prirodi i dosezanjem što većih visina, pomešana sa ljubavlju
prema dvotočkašima, dovodi do jedinstvenih i nezaboravnih trenutaka.
Na našim prostorima je ovaj sport u prvim fazama razvoja, a jedni
od ''pionira'' planinarenja biciklom kod nas su članovi MountainBike
tima planinarskog društva ''Pobeda'' iz Beograda - Srđan Marjanov
i Aleksandar Matković. Kao višegodišnji članovi ''Pobede'' postigli
su zavidne planinarske rezultate, sa preko 30 osvojenih vrhova
viših od 2000 metara, a Srđan je i najmlađi Srbin na krovu Evrope.
Takođe se aktivno takmiče u svim nacionalnim MTB takmičenjima.
     Ideja o osvajanju Musale javila se odmah nakon biciklističkog
uspona na Maglić, najviši vrh BiH (2386m). Srđan i Saša su ranije
već osvajali Musalu, i to 2 puta, kao planinari. Poznavanje terena
i svojih mogućnosti bilo im je dovoljno da 3. avgusta krenu put
Bugarske, pa su se vozom prebacili do Sofije u jutro 4. avgusta.
Prvu etapu predstavljala je asfaltna deonica do podnožja masiva
Rile, dugačka oko 80 kilometara. Već tog dana počelo je veliko
nevreme koje je otežavalo napredovanje biciklista, a naročito
prelazak preko serpentina Vitoše. Tmurno nebo i jaka kiša obećavali
su puno muka u narednim etapama ekspedicije. Nakon 4 sata vožnje
pristigli su i odseli u mestu Samokov, na obroncima Rile, nedaleko
od Boroveca, Bugarskog elitnog ski-centra. Ujutru su krenuli ka
istočnom masivu Rile preko Boroveca, gde su sa asfalta prešli
na makadamski put. Kiša koja je povremeno padala doprinosila je
snazi planinskih potoka i brzaka, kao i prelepih Rilskih vodopada
pored kojih su ''Pobedaši'' prolazili. Takvi prizori odmaraju
od napornog uspona kroz četinarske šume. Oko 17 časova biciklisti
su stigli u planinarski dom ''Zavračica'', lociran na visini od
2178m, gde su imali rezervisan smeštaj, savladavši visinsku razliku
od preko 1300 metara. Dom je okružen planinskim liticama sa svih
strana, a prizoru su doprinosili i bučni tokovi planinskih potoka.
Rila je inače poznata kao jedna od najmokrijih planina u Evropi,
što je ovom prilikom i potvrđeno. Sledeće jutro je osvanulo praćeno
jakim pljuskom i gustom maglom. Kretanje po planini u takvim uslovima
može biti jako opasno, pa su Srđan i Saša čekali smirenje vremena.
Konačno su ka vrhu krenuli oko 9 časova, ali su se nakon savladanih
500 metara visinske razlike vratili u dom usled grmljavine, vrlo
opasne sa obzirom na to da su bicikli sačinjeni od metala. U ''Zavračici''
je dogovoren ponovni pokušaj za sutradan, uz nadu za boljim vremenom.
Ta nada nije bila ispunjena - ali ovoga puta nije bilo oklevanja:
zapedalirali su kroz gustu maglu, već navikli na dosadne planinske
pljuskove. Prelazeći preko mokrih livada, vlažnih stena i nabujalih
potoka bili su sve bliži svom cilju. Nakon 2 sata vožnje vreme
je počelo da se prolepšava - biciklisti su izbili iznad visine
oblaka. Sa okomitih grebena pružao se predivan pogled na mnoga
Rilska jezera, vrhove i ogromnu dolinu, a u magli se nazirao i
cilj - Musala. Grebenskim stazama po kojima je ponegde teško proći
i bez bicikla, lagano su napredovali i na vrh Balkana se trijumfalno
izvezli 7. jula u 13 časova. Oduševljenje je bilo ogromno, sa
obzirom na sve poteškoće, vreme se dovoljno primirilo da pogled
doseže gotovo čitav masiv Rile, a u daljini se nazirao i Pirin.
Nakon odmora na vrhu usledio je spust istom stazom, što je bilo
za nezaborav. Istog dana spustili su se do doma Marica na 1900
metara visine, gde su prenoćili. Sutradan je svanuo sunčan dan,
pa je usledio izvanredan spust dužine oko 20 kilometara po jakom
makadamskom putu sve do Boroveca, a zatim i Samokova. Odatle su
bez zaustavljanja nastavili put Sofije, odakle ih je voz prebacio
do Beograda.
    Ovaj poduhvat biće cenjen od strane planinara i ljudi koji poznaju
planinu, jer samo oni mogu znati koliko je truda i psihofizičke
snage potrebno za dosezanje takvih visina, pogotovu biciklom.
Dvojac ''Pobede'' ponosno je predstavljao svoje planinarsko društvo
i zemlju, koji će ostati u pamćenju svih oduševljenih i zaprepašćenih
lica koja su ih sretala na liticama Rile. Planovi se ovde ne zaustavljaju
- izazova uvek ima na pretek, a želja za planinom ne posustaje.